1000 zašto: Kako se životinje sporazumijevaju?

 

Čovjek koji se osmjehne i pruži ruku sporazumijeva se bez riječi. Isto važi i za pčelu koja se vrti u plesu kojim upućuje družbenice iz košnice na cvijeće koje je pronašla. Međutim, u ovom slučaju pčela je ta koja prenosi složeniju poruku.

Nevjerovatan je broj načina sporazumijevanje koje su razvile životinje. One se sporazumijevaju da bi privukle i očarale druge pripadnike svoje vrste, ili da bi upozorile pripadnike drugih vrsta da ne prilaze. Također, da bi obezbjedile opstanak i blagostanje svojih malih grupa, od čopora lavova do rojeva mrava. A ima i onih koji kažu da životinje tako jednostavno ispoljavaju osjećanja, od tuge do ushićenja.

Osim pokreta, važne i hemijske supstance

Životinje imaju toliko načina za međusobno sporazumijevanje (i sporazumevanje sa ljudima) da bi njihova lista ispunila čitavu knjigu. Međutim, čak i svega nekoliko primjera pokazuje da su stilovi sporazumijevanja kod životinja jednako iznenađujući i čudni kao i naše namigivanje, široki osmjesi, grimase. Čovjek koji se osmjehne i pruži ruku sporazumijeva se bez riječi. Isto važi i za pčelu koja se vrti u plesu kojim upućuje družbenice iz košnice na cvijeće koje je pronašla. Međutim, u ovom slučaju pčela je ta koja prenosi složeniju poruku.
Da bi jedne drugima poslale signale, mnoge životinje ne koriste pokrete već hemijske supstance koje luči njihovo tijelo. Mravi koje je uplašio neki uljez podižu hemijsku uzbunu koju ostali mravi namirišu. Onda se svi posakrivaju ili se spreme za napad (ako neko nagazi gnijezdo mrava ratnika, vjerovatno će osjetiti miris limuna, koji rječito ispoljava paniku pola miliona mrava). Neke životinje, uključujući i petsto vrsta riba, za sporazumijevanje koriste elektricitet. Prugasta riba nož može da uplaši suparnike naizmjeničnim uključivanjem i isključivanjem električnog signala, što odgovara ljutitom vikanju kod ljudi.

Životinje se, naravno, i oglašavaju. Psi laju i reže; mačke predu i mjauču. Guske gaču i krešte da bi održale jato na okupu. Kitovi cvrkuću i cokću i “pjevaju” složene melodije koje mogu da traju i čitav sat. Životinje koriste glasove i da bi otjerale pripadnike drugih vrsta – pas razjareno laje kad dođe poštar; mačka frkće na psa. Životinje i ljudi koji žive zajedno razviju sopstveni sistem sporazumijevanja: mačka mjauče na poseban način kad je gladna i hoće da joj čovjek otvori konzervu hrane za mačke; pas na prepoznatljiv način uzdiše ili cvili kad mora da izađe napolje.

Šta govore životinje?

Neki istraživači su se u naučnim eksperimentima sporazumijevali sa čimpanzama pomoću jezika za gluhonijeme ili pomoću simbola na tastaturi računara. Ali nauka je još na samom početku kad je u pitanju sporazumijevanje životinja. Prvi zadatak je tumačenje onoga što životinje govore jedne drugima.

Doskora se mislilo da se životinje ne sporazumijevaju, već se prosto oglašavaju. Naučnici su mislili da se zvuk koji životinje proizvode da upozore jedna drugu na približavanje opasnosti prije može smatrati krikom nego pravim sporazumijevanjem. Međutim, kad su naučnici na Državnom univerzitetu Arizone posvetili vrijeme slušanju prerijskog psa, otkrili su da možda propuštamo čitav jedan svijet sporazumijevanja među životinjama. Oni su snimili piskutavo lajanje prerijskih pasa kad su se približavali grabljivci kojih se oni boje. 

Drugačije reaguju na životinje, a drugačije na čovjeka

Istraživači su otkrili da prerijski psi laju drugačije kada životinja od koje im prijeti opasnost dolazi iz zraka nego kada se grabljivac prikrada po tlu. Zatim su primjetili da se lajanje naizgled razlikuje u zavisnosti od toga koja se vrsta životinje približava po tlu – na primjer, velika mačka ili čovjek. U početku su mislili da svaki prerijski pas na svoj način lavežom izražava ideju “životinje koja se približava po tlu”. Zato su izveli eksperiment: jedan čovjek je prošao kroz nekoliko naseobina prerijskih pasa. Zatim su poslali psa, kućnog ljubimca. 

Evo šta su otkrili: svi prerijski psi su koristili isti zvuk da upozore na opasnost od čovjeka koji se približava, ali je zvuk kojim su svoje prijatelje uzbunjivali zbog približavanja psa bio sasvim drugačiji. Drugačije rečeno, prerijski psi su slali poruku koja je otprilike glasila: “Pazi – čovjek!”, ili “Pazi – pas!”. Ali istraživači su otkrili nešto što ih je još više iznenadilo. Jedan za drugim prošli su kroz naseobine prerijskih pasa snimajući pritom reakcije ovih malih glodara. Na svoje zaprepaštenje, otkrili su da je lavež upozorenja drugačiji za svakog čovjeka. Izgleda da su umjesto “Pazi – čovjek!” u stvari govorili (objašnjavali) kakav čovjek nailazi.