Vlašićki ovčari čuvaju višedecenijsku tradiciju

Stoljećima, već početkom proljeća, ovčari sa svojim stadima kreću ka Vlašiću, kako bi sebi i svojim porodicama osigurali egzistenciju.

Na nadmorskoj visini višoj od 1.000 metara pola godine na Vlašiću provedu i njihove porodice.

Vlašićki pašnjaci stoljećima su mjesto gdje ovčari svoja stada izvode na ispašu, i u katunima pripremaju sir od svježeg ovčijeg mlijeka. Među stotinu je i Alija Hodžić, koji se ovčarstvom bavi više od četiri decenije, a kaže, tradiciju pravljenja sira naslijedio je od  svoga oca. Kao i drugi, na Vlašić je stigao prije skoro mjesec dana.

"Ne može niko garantirati koliko ćemo ostati ovdje, ovdje i u petom i u šetom mjesecu snijeg može pasti, sve zavisi od vremena, a inače ostanemo do oktobra", kaže Alija Hodžić, ovčar s Vlašića.

Vlašićki sir od ovčijeg mlijeka jedinstven je po samom načinu sirenja. Ovaj nadaleko poznati sir pravi se od nekuhanog mlijeka, a proces proizvodnje, odnosno sazrijevanja traje i do pola godine, priča Suvada, kojoj u proizvodnji pomažu i dvojica sinova, od kojih je jedan visokoobrazovan. U ovom poslu puno je odricanja i napornog rada, a problem predstavlja i nepostojanje oraniziranog otkupa njihovih proizvoda.

"Prije je postojala otkupna stanica, prodaš janje, prodaš vunu, sir, odmah su pare, sad ove švercere moraš moliti", smatra Ferid Husić, ovčar s Vlašića.

"U pola pet ustanem, kad se kahva popije, popije se, onda muzem ovce, krave", rekla je Suvada Hodžić, supruga ovčara s Vlašića.

Baviti se uzgojem životinja na Vlašiću nije nimalo lak posao, svaka porodica posjeduje više od 200 ovaca. Ipak, ovi vrijedni ljudi nadaju se da će mladi članovi njihovih porodica ostati na selu i nastaviti višedecenijsku tradiciju.