Zimi se često javlja alergija na hladnoću

Zima se smatra periodom mirovanja kad je riječ o sezonskim alergijama, ali upravo u zimskim mjesecima najčešće se pojavljuje alergija na hladnoću.

Procjenjuje se da otprilike pet posto ukupnog broja alergičara pati od alergije na hladnoću koja je izazvana kontaktom s hladnim predmetima te hladnim vazduhom, vodom, snijegom, prenosi portal Ljepota i zdravlje.

Od osipa do anafilaktičkog šoka

Već nakon nekoliko minuta javlja se urtikarija (osip popraćen svrabom, poznat i kao koprivnjača jer je sličan reakciji kože na kontakt s koprivom) te crvenilo i oticanje, najviše na mjestima izloženim hladnoći poput, na primjer, lica ili ruku.

Može se pojaviti oticanje usana, očiju, ušnih resica, nosa, čela ili čak cijele glave, te “fleke” po cijelom tijelu, smetnje u disanju ili čak anafilaktički šok koji može završiti smrću ako se bolesniku hitno ne pruži pomoć. Anafilaktički šok najčešće se događa ljeti pri naglom ulaženju ili skoku u hladnu vodu. Generalno bolesnici prvi put primijete da su alergični na hladnoću pri ulasku u hladnu vodu.

S druge strane, preosjetljivost na hladnoću često nije tako “burna” pa oni koji na hladnoću ne reaguju jače od crvenila, lagano izraženog osipa i svraba godinama ne prepoznaju da je riječ o alergiji.

Netipična alergija

Nastanak alergije na hladnoću nije poptpuno razjašnjen. Preosjetljivost na hladnoću netipična je u poređenju s uobičajenim alergijskim reakcijama jer nije uočena atopija (nasljedna sklonost), pa se pretpostavlja da je alergija na hladnoću vjerovatno izazvana načinom života, stresom, infekcijama, drugim bolestima…

Osobe alergične na hladnoću vrlo su rijetko alergične na još nešto drugo, što najčešće nije tako kod drugih alergija (na primjer, alergični na polen obično su alergični na nekoliko vrsta biljaka i/ili na određenu hranu).

Kod nekih se bolesnika u krvi se pojavljuju krioglobulini, bjelančevine koje se pri niskim temperaturama mogu taložiti u pojedinim organima (najčešće bubrezima) i izazvati autoimunu bolest krioglobulinemiju, što zahtijeva i internističko liječenje.

Testiranje ledenom kockom

Test kojim se dokazuje alergija na hladnoću provodi se tako da pacijent na podlaktici petnaestak minuta drži kocku leda pričvršćenu gazom. Nakon tog vremena kod preosjetljivih osoba razvija se rana alergijska reakcija: osip, crvenilo, oteklina… Kod nekih se reakcija ne pojavljuje samo na mjestu dodira s ledom nego i po cijelom tijelu, pa se testiranje uvijek provodi vrlo oprezno.

Simptomi alergije na hladnoću brzo nestanu čim se bolesnik utopli, pa je najbolja prevencija izbjegavanje kontakta s hladnim predmetima, vazduhom, vodom, snijegom i slično. To ne znači samo izbjegavanje zimskih “radosti” poput skijanja, grudvanja i sankanja, nego ponekad i izbjegavanje dodirivanja svih hladnih predmeta (npr. osoba može da dobije alergijsku reakciju ako se uhvati za hladni držač u tramvaju).

Takođe, treba izbjegavati izlazak napolje kad su najniže temperature ujutro i naveče. Prije izlaska obavezno se utoplite (kapa, šal, rukavice) i zaštitite kožu “cold” kremama za zimske uslove.

Pomažu i antihistaminici, protivalergijski lijekovi koje treba uzeti pola sata prije izlaganja hladnoći, a kako se kod alergija na hladnoću u organizmu ne oslobađa samo histamin nego i acetilholin, dobro djeluju i lijekovi s antiholinergijskim  efektom. Neki oblici alergije liječe se i kortikosteroidima.