Certifikacija zgrada u BiH kao prilika za smanjenje troškova energije

Cijena energije je jako bitan faktor u finansijskoj računici prilikom kupovine stana ili kuće, odnosno troškova koji nastaju korištenjem nekretnine. Ti troškovi se prije svega ogledaju u zagrijavanju ili hlađenju prostora, električnoj energiji za rasvjetu, toplu vodu, uređaje i sl.

Nihad Harbaš, ovlašteni energijski certifikator i direktor firme nLogic Advisory, za Akta.ba je kazao da se protiv visokih cijena na tržištu i troškova koji nastaju zbog potrošnje energije, može boriti kroz primjenu mjera energijske efikasnosti kroz prihvatljive periode povrata uloženih sredstava.

"Cijene energije u BiH, npr. ogrjevno drvo 0,025 KM/kWh; ugalj 0,03; briket 0,05 KM/kWh, pelet 0,06 KM/kWh; prirodni gas 0,12 KM/kWh; električna energija 0,16 KM/kWh, lož ulje 0,16, itd., jasno ukazuju da je još uvijek najisplativije grijati se na čvrsta goriva, prije svega ogrjevno drvo, ugalj, briket, pa donekle pelet, dok je priropdni gas jako nestabilan i često mu cijena raste", kaže Harbaš.

Što se tiče sistama daljinskog grijanja, Harbaš kaže da preko 80 posto stambenog fonda, koji se toplotnom energijom snabdjeva iz takvih sistema, troškove za grijanje plaća paušalno, odnosno po m2 grijane površine. U prevodu, javne ili privatne kompanije za isporuku toplotne energije, djeluju po principu proizvodnje i isporuke energije (MWh), te "tarifnog sistema" naplate KM/m2.

Pojašnjava da je oko 20 posto površine stambenog sektora u BiH na daljinskom grijanju, energiju plaća po utrošku, gdje pojedine toplane imaju svoje tarifne stavove, te tako motiviraju građane na implementaciju mjera energijske efikasnosti kojima će moći postići uštede u energiji.

"Ono što je nedostaje jeste definisanje ili kreiranje tarifnih stavova  delegirano od višeg nivoa vlasti, odnosno nedostaje jedinstven Zakon o proizvodnji, distribuciji i snabdjevanju toplotnom energijom. Dakle, kao preduslov za motiviranje krajnjih korisnika za uštedu toplotne energije jeste omogućavanje plaćanja po utrošku, što je jasno i definisanom EU direktivama. Plaćanje preuzete energije po utrošku ne znači da će se plaćati manje, nego da će se plaćati preuzeta/potrošena količina energija", govori Harbaš.

Kako i na koji način se odlučiti za implementaciju mjera energijske efikasnosti, Harbaš kaže da će to najbolje pokazati energijski certifikat zgrade.

Shodno Zakonu o energijskoj efikasnosti Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/17), Član 22, sve zgrade podliježu energijskom auditu i dužne su posjedovati energijski certifikat, odnosno indikator energijske karakteristike zgrade ili dijela zgrade, osim pojedinih izuzeća.

Također, prije prijenosa prava vlasništva nad zgradom ili dijelom zgrade sa prodavca na kupca, ili prije stupanja na snagu ugovora o zakupu zgrade ili dijela zgrade, prodavac, odnosno zakupodavac je dužan da kupcu, odnosno zakupoprimcu predoči na uvid Certifikat.

Svrha energijskog audita je utvrđivanje isplativosti i mogućnosti za smanjenje krajnje potrošnje energije u skladu sa propisima iz Uredbe kao i utvrđivanje ostvarenih ušteda nakon primjene mjera energijske efikasnosti.

"Energijski certifikat mora posjedovati svaka nova zgrada, zatim postojeća zgrada ili dio zgrade koji se prodaje, iznajmljuje ili daje u zakup, te svaka zgrada u kojoj pravno lice obavlja svoju djelatnost, a koja ima korisnu površinu veću od 500 m2 i za koje je propisana obaveza izlaganja energijskog certifikata. Stoga, i zakonska regulativa ide u pozitivnom smjeru gdje se želi pomoći građanima i svima onima koji žele da obnove objekat i uštede na troškovima, da dobiju energijski certifikat i jasne smjernice u šta treba ulagati, te koliko određena zgrada vrijedi na tržištu nekretnina", govori Harbaš

Ova praksa u EU je pokazala da u cijeni nekretnine, lokacija ne igra najvažniju ulogu, nego i energetski razred koji direktno utiče kasnije na troškove energije.

I.M.