Mahmut Galijašević: Moramo se prilagođavati novonastalim okolnostima

Predstavništva njemačke privrede u BiH ( AHK ) realizuje seriju intervjua pod motom "Kako je počelo? Kako je trenutno? Šta dolazi? Šta ostaje?" s upravnim odborom i drugim ličnostima iz njemačko-bosanskohercegovačkog privrednog života.

U nastavku su četiri pitanja za Mahmuta Galijaševića, direktora Mann+Hummel BA d.d.

Kako je počelo?

Kriza se desila iznenada i svi smo bili prilično ne pripremljeni na činjenicu da su države regije ali i ostatak svijeta donosile snažne restriktivne mjere kako bi zaustavile epidemiju, pa smo kao posljedicu imali skoro potpunu zabranu kretanja ljudi ali i u jednom trenutku i roba.

Morali smo učiti brzo i reagovati u dva aspekta krize. Prvi svakako je zaštita naših uposlenih, gdje smo kontinuirano prilagođavali našu organizaciju uvodeći mjere osiguranja fizičke distance među uposlenim, podizanja nivoa higijene ali možda i najbitnije, informisanja i komunikacije sa našim uposlenim. Imao sam i lično iskustvo izolacije zbog neposrednog kontakta sa dokazano pozitivnom osobom i taj slučaj mi je pomogao da iz sopstvenog primjera naučim kako upravljati i voditi svoj tim bez fizičke prisutnosti u fabrici.

Drugi, ništa manje bitan aspekt, se odnosio na održavanje ekonomske stabilnosti kompanije. Dosta naših dobavljača je iz zemalja koje su bile centri pandemije, kakve su Italija ili Španija. Stalna komunikacija sa dobavljačima uz obezbjeđenje materijala za proizvodnju bio je stalni fokus.

Komunikacija i razumijevanje uticaja na naše kupce, te prilagođavanje njihovim potrebama je bio prioritet. Za sve ovo ključne su dvije riječi, a to je agilnost i fleksibilnost jer ne možemo očekivati da se okolnosti prilagode nama, nego se mi moramo prilagođavati novonastalim okolnostima.

Naša je kompanija to u ovih 4 mjeseca od početka krize i pokazala.

Kako je trenutno?

Nakon restriktivnih mjera koje su uvedene početkom pandemije, prelazimo u okolnosti u kojim Mann+Hummel BA kao proizvodna kompanija sa ca. 600 uposlenih se samostalno bori protiv virusa. Zaštita uposlenih i njihovog zdravlja je još teža jer postoji konflikt između okuženja koje ne podrazumijeva mjere zaštite i fabrike koja nije umanjila mjere, čak na protiv neke nove su uvedene. Konceptnovih mjera se zasniva na individualnoj odgovornosti. U tom smisluje pokrenuta nova komunikacijska kampanja kako bi zadržali fokus naših radnika na fizičku distancu i higijenu. Bojim se da ono što trenutno imamo sa epidemiološkog aspekta se neće brzo promijeniti i moramo naučiti živjeti u novim ‘’normalnim’’ okolnostima. Trebamo prigrliti distancu sada kako bi bili bliži za budućost.

Šta dolazi?

Primjetno je da se ekonomska aktivnost budi i da to povoljno utiče na status naše firme. Za industriju u kojoj se mi nalazimo je vrlo bitna mobilnost ljudi i roba. Nakon sveopšteg ‘’lookdown-a’’, ublažavanje mjera stvara mogućnost za vraćanje na početni nivo. Još ne znamo tačno ekonomske posljedice pandemije i sigurno da nismo u mogućnosti još vidjeti koja je nova početna osnova. Koliko brzo će se ekonomija oporaviti ovisi sada od aktivnosti vlada širom svijeta. Bez njihovog angažmana kroz pomoć realnom sektoru nećemo moći brzo očekivati potpuni oporavak. Kompanije, pogotovo u BiH, ali i u okruženju moraju puno više napraviti kada je u pitanju digitalna transformacija. Digitalizacija nam pomaže da bolje funkcionišemo u uslovima kada je neophodna fizička distanca. Ovo će biti ključna komparativna prednost za budućnost.

Šta ostaje?

Ono što sam naučio je da je naša organizacija spremna se prilagoditi potpuno novim uslovima i nastaviti svoje poslovanje. Mnoge stavari koje smo uveli kako bi se odbranili od virusa će postati trajna kategorija. Promjene su veće nego ikad i ostaje da naučimo lekcije za budućnost kao i da budemo spremniji za ono što sada nazivamo "novo normalno".