Zoran Radić (40), diplomirani inžinjer telekomunikacija iz Bratunca, nije se dugo bavio svojom profesijom.

Kratko je radio u Beogradu i vratio se u rodni Bratunac, gdje je otvorio servis za mobitele.

Kada je vidio da su dijelovi i popravka mobitela skupi, zatvorio je servis i posvetio se stolarskom zanatu, koji je u djetinjstvu naučio od oca Todora.

Danas u svojoj stolarskoj radionici proizvodi kuhinje, drvene krigle za pivo i "kukse" (šolje) za kafu, koje se dosta koriste u evropskim zemljama.

Kaže da za njegove proizvode treba plemenito drvo, kao što je hrast, jasen, trešnja i drugo, koje je veoma skupo i ta vrsta drveta od drugih ima bolju termoizolacionu osobinu.

Kako kaže, obrada drveta zahtijeva poseban odnos, kreativnost i nježnost, a ponajviše ljubav i strpljenje.

Toga mu, veli, ne manjka, jer mu je drvo još u djetinjstvu ušlo u krv, a tu je i porodična tradicija.

"Drvo mora biti dobro suho i koje je raslo na sunčanim terenima. Takvo drvo kupujem kao poluproizvod, po potrebu u odgovarajućim količinama. Obrađujem ga na ne baš modernim mašinama, režem na odgovarajuće dijelove, sklapam, lijepim najkvalitetnijim ljepilom za drvo, a zatim slijedi finalna obrada, lakiranje i pakovanje za tržište.", pojasnio je Radić.

Radić kaže da svoje krigle i šolje, koje su postale prepoznatljive u regionu i šire, reklamira i prodaje preko društvenih mreža.

Kaže da je cijena potvrda kvaliteta svakog proizvoda.

Cijena drvene šolje je 40, a krigli od 40 do 60 maraka, zavisno od veličine i vrste drveta.

Njegove proizvod kupuju vlasnici atraktivnih ugostiteljskih objekata, a dosta ima i pojedinačnih kupaca, koji ove proizvode kupuju za rođendanske poklone.

Zoran Radić ostavio inžinjersku diplomu i posvetio se stolarskom zanatu

Komentari (0)