Miris dunja, ostao u sjećanju još iz djetinstva, presudio je da na svom imanju Danilo Škero zasadi ovo voće i svoje penzionerske dane provede u polju, obilazeći dunje, brinući se o njima i praveći vrhunsku rakiju, piše Agroklub.

Žuti plodovi dunja na imanju Danila Škera još izdaleka privlače poglede prolaznika. Kraj je oktobra. U starijem voćnjaku, smještenom uz sam put kroz trebinjsko naselje Pridvorci, još su na stablu krupne i žute. Primaknete li se malo bliže i opojni miris ove voćke počne da osvaja.

“Mi smo živjeli u Sarajevu, kao dijete sam 1963. došao ovdje. Tamo smo imali kuću i dunju u dvorištu. Kad sam razmišljao čemu da se posvetim u svojim penzionerskim danima sjetio sam se mirisa dunja sa ormara iz djetinstva, tako sam i odlučio da zasadim prvih 50 stabala. Mnogi su bili skeptični jer ovdje u Trebinju imaju ljudi po jedno, dva ili tri. Kad sam i sljedeće godine posadio 50 onda su se zapitali šta ja to radim“, započinje svoju priču Danilu.

I zaista, u Hercegovini bar u ovom njenom istočnom dijelu, na sličnu ideju nije došao niko. Ni prije, a koliko znamo ni poslije. Danilo je u međuvremenu povećao broj stabala, sada ih je 500. Cijeli jedan hektar je zasađen.

“Imamo u Trebinju preko 260 sunčanih dana što je idealno za sazrijevanje dunje, grožđa i smokve. Ipak niko prije mene nije probao sa ovom voćkom. Eto mene je taj miris ponukao. Takođe se i jako malo tretira. Može se od nje praviti džem, slatko, žele, sok, rakija, ali ja ne mogu stići sve to“, navodi naš sagovornik.

Nijedna operacija ne smije se propustiti

Zato je fokusiran na proizvodnju rakije od dunje. Do dobre kapljice put je dug i zahtijeva rad, trud, posvećenost tokom cijele godine. Pomaže kompletna porodica. Od gnojenja i rezidbe, preko navodnjavanja, branja, skladištenja, fermentcije – faza je puno, a nijedna ne trpi grešku. Ipak, kvalitet ploda je osnovni preduslov dobre rakije.

“Kao i dobro meso što je presudno za dobar ručak. Svaki plod pojedinačno se kontroliše, rasijeca na pola, da se provjeri da nema crva u sebi, mada obično nema kada je zaštita dobro obavljena. Ono što biste stavili u usta stavite u rakiju i mora biti kvalitetna“, otkriva dobitnu kombinaciju za uspjeh.

Sa proizvodnjom je počeo 2007. godine, ipak da bi sve usavršio potrebno mu je bilo osam godina. Zato što su važne, kako kaže, pojedinosti, znanje do kojeg se dolazi iskustvom. Ne može se to nigdje pročitati na internetu.

“Moraš sve to da prođeš da bi znao gdje si griješio, kako bi sljedeće godine to popravio. To se jednostavno tako uči, neće vam to niko reći. Kao što domaćica ne odaje sve tajne za pravljenje nekog kolača pa onoj drugoj ne uspije. Neka se jedna operacija ispusti neće to biti to. Meni je trebalo osam godina, iako sam još kao dijete od roditelja naučio kako se rakija peče. Pojedinosti krakteristične za svaku fazu i proces su jako važne“, priča Škero.

Ko je jednom proba – uzimaće je stalno

Danilova rakija od dunje pije se u dva lokala u Trebinju i isto toliko u Herceg Novom. Na tržište sa etiketom još nije izašao, možda kako ocjenjuje sljedeće godine. Ipak, to nije smetalo da se pročuje glas o vrhunskoj dunjevači iz Pridvoraca.

“Stizala je i do Austrlije, Kanade, Holandije, Švedske. Ko je jednom uzme, uzimaće je stalno jer je to čista rakija, ono što dunja sama da. Mora da odleži u hrastovoj buradi i po četiri godine. Jednostavno, nije za upotrebu najmanje dvije godine jer u suprotnom nema nikakve arome. Sada je lagerujem. Što je starija, to je bolja“, zadovoljno objašnjava ovaj proizvođač.

Danilo uzgaja dvije sorte – leskovčku dunju i vranjski dunjac. Leskovačka daje količinu, a vranjski dunjac oplemenjuje i daje joj aromu. Ove godine sa svoje plantaže imaće deset tona sirovine, a sljedeće, nada se, blizu dva vagona.

Jedan voćnjak je obran, drugi će tek biti. A onda slijedi pečenje rakije – od prvog novembra do 15. februara. Biće to itekako radna tri i po mjeseca. Ipak, kad postoji ljubav prema onom što radite ništa nije teško.

Kod Danila je zaista ne fali. Jer kako reče – on sa dunjama druguje.

“Momak djevojci kad izjavljuje ljubav kaže dunjo moja. Ima nešto u toj voćki“, zaključuje naš sagovornik.

Danilo Škero: Za dunjevaču je potrebna posvećenost tokom cijele godine

Komentari (0)