U selu Sinanovići, nedaleko od Zavidovića, živi Nermin Sinanović, čija se porodica više od 70 godina bavi proizvodnjom autohtonog bijelog luka. Zajedno sa roditeljima njeguje porodičnu tradiciju, s tim što je uzgoj proširio na još 15-tak različitih sorti voća i povrća. Bijeli luk proizvodi na površini od 600 metara kvadratnih, nešto manje u odnosu na prethodne godine kada ga je sadio na parceli od jednog dunuma.

Nekada je imao i malinjak površine 2,5 dunuma, ali ga je zbog slabe cijene te voćke, smanjio na 600 kvadrata. Posjeduje i dva voćnjaka. Jedan je veličine 4,5 dunuma gdje uzgaja orah i višnju dok na drugom, od tri dunuma, rastu jabuke i kruške. Pored tri plastenika površine 1.250 metara kvadratnih, u kojima uzgaja paradajz, papriku, kornišone, dinje i lubenice u jednoj sezoni i mladi luk, špinat, krompir i salatu u drugoj, odlučio se i na proizvodnju povrća na otvorenom polju od 1,5 - 2,5 dunuma, što varira iz godine u godinu. Na otvorenom obično ima papriku, krompir, grah, patlidžan i sve poznatiji batat.

"Mi smo malo porodično gazdinstvo koje se razvija iz tradicije. Radi se o imanju sa specifičnim poslovanjem, gdje se proizvodi 15 do 20 tona poljoprivrednih kultura po potrebama kupaca", za Agroklub otkriva Sinanović. Dodaje da je glavna kultura - autohtoni bijeli luk, u 70 procenata namjenjen bh. dijaspori.

Uzgojeno povrće lako plasira

Od prije par godina Sinanovići su počeli sa plasteničkom proizvodnjom kornišona, za šta imaju zagarantovan otkup. Ostale usjeve prodaju na kućnom pragu mještanima i posjetiocima, koji obično vikendom dolaze na selo ili prolaze do planine.

Stalno prati nove trendove u poljoprivredi

"Ljudi pretežno dođu da kupe kilogram ili dva paradajza i paprike, ali kako se uvijek beru friški plodovi i dozvoljena je osobna berba, odu sa 10 do 15 kilograma povrća i osmijehom na licu. To daje poseban osjećaj i spokoj jer znaš da si nekoga usrećio i omogućio mu zdravu hranu", ponosno ističe naš sagovornik.

Dinje i lubenice uzgajaju u manjim količinama, za vlastite potrebe i stalne kupce, koji prilikom kupovine povrća imaju priliku uživati na svježem zraku i osvježiti se domaćim sokom od maline, jabuke, višnje i kruške, koji priprema Nerminova majka.

Važniji kvalitet nego kvantitet !

Prema njegovim riječima, od poljoprivrede se niko nije obogatio ali jeste održivo. Naravno, uvijek su potrebna ulaganja i razvoj, te praćenje novih trendova u proizvodnji. I pored svega toga, obavezno je da poljoprivrednik voli i uživa u tome, a ne da samo gleda materijalnu korist.

"Meni je bitnije da je voće i povrće koje proizvedem kvalitetno i zdravo, nego krajnja količina koja se dobije".

Smatra da je neophodna i ozbiljnija podrška institucija za razvoj i unaprjeđenje proizvodnje, ako ništa drugo, bar da se zaštiti naša domaća. Radeći na baušteli kao keramičar, Nermin je stvarao kapital za kupovinu zemljišta, plastenika i potrebne opreme, a u proizvodnji mu najviše pomažu roditelji, koji iako hronični bolesnici, rado provode vrijeme na njivi ili u objektima.

Batat kod nas ima dobru perspektivu

Prateći nove trendove i potražnju, počeo je i sa proizvodnjom presadnica batata, koje su na tržištu veoma tražene jer javnost prepoznaje njihove hranjive i nutritivne vrijednosti. Navedena biljka je poznatija i kao slatki krompir, s tim što je daleko zdraviji i bogatiji vitaminima, mineralima i ugljikohidratima od krompira. Iako nije mnogo zastupljen na našim prostorima, prilikom uzgoja ne zahtjeva poseban tretman i lako ga je proizvoditi i u organskim uslovima. Pogodan je za dijabetičare, smanjuje visoki krvni tlak, te štiti srce i krvne žile.

"Batat uzgajam sam i još uvijek sam u razvoju te proizvodnje. Naš narod za sada nema naviku konzumiranja, ali povećava se potražnja i mislim da će se za dvije do tri godine znatno intenzivirati uzgoj ovog povrća kod nas, što zbog ljekovitosti i lakoće uzgoja, što zbog izostanka tretiranja hemijskim preparatima i dostupnosti rasada", poručuje Sinanović.

Izvor: Agroklub.ba

Raste potražnja za batatom zbog lakog uzgoja i dostupnosti rasada

Komentari (0)