Prerada maslina u stolačkoj uljari u punom jeku

Zaglušujuća buka stroja za prerađivanje maslina danima buči u uljari u mjestu Crnići kod Stoca. Tu se od od 2016. godine prerađuju masline hercegovačkih maslinara ovog kraja, a od početka listopada u pogon je pušten još suvremeniji stroj s daleko većim kapacitetom.

Skromnih početaka i bogatog entuzijazm i vizije, a danas već unaprijeđenih i proširenih, te inovativnih planova za budućnost kojima ne samo da bi se još više unaprijedila proizvodnja ove iznimne mediteranske kulture, već i sam razvoj turizma u Stocu.

Šipak, smokva, maslina – nepravedno zanemarivani

Zoran Raič, predsjednik je Udruge Hercegovački plodovi Mediterana, koja je već 2008. organizirala prvi sajam ‘Hercegovački plodovi mediterana’ s posebnim fokusom na tri kulture – šipak, smokva, maslina.

Cilj je, kako kaže za Dnevni list, povratiti pozornost na kulture koje su se u ovom kraju njegovale i uzgajale od davnina, ali su u posljednje vrijeme nepravedno zanemarivane. Danas je iza ove Udruge 14-godišnja već tradicija organiziranja sajma s međunarodnim karakterom i više od 100 izlagača.

Kako kažu u Udruzi, potencijal je veći, ali za sada nemaju veći prostor. Kako kaže predsjednik Udruge, ideja za uljarom se pojavila na samom početku.

"Bez obzira što nije bilo većih nasada u Hercegovini, ljudi su svoje masline dopremali u Hrvatsku na preradu. Hrvatska tada još uvijek nije bila članica EU-a, pa se to još uvijek moglo. Pretpostavljali smo da to neće uvijek biti tako i stidljivo smo krenuli prema tome, javljali se na raznim insitutcijama, veleposlanstvima itd. Konkretniji odgovor smo dobili od talijanske vlade 2016. i oni su nam nabavili prvu uljaru koja je i danas u pogonu. Prerađivala je 80 kilograma maslina na sat. Nama je to bilo nešto potpuno novo, ali zahvaljujući godinama rada, zaista smo puno toga naučili", priča za Dnevni list o početcima predsjednik Udruge Zoran Raič.

No, od početka listopada uljara u Crnićima pustila je u pogon suvremeni s daleko većim kapacitetom prerade maslina.

"Prije smo imali stroj za prerađivanje maslina do 80 kilograma po satu i u početku smo mogli zadovoljiti potrebe, ali sada, kada se bilježi sve više nasada maslina, odlučili smo krenuti u nabavku veće uljare. Također smo slali projekte na razne adrese, da bismo dobili odgovor od Vlade Hrvatske, aplicirajući projektom prema Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske, i dobili smo oko 60 posto potrebnih sredstava, a ostatak je financirao Grad Stolac" kaže Raič.

Kao što je nekada bilo smilje, sada su masline. Ali, maslina je druga priča

Masline na preradu donose obližnji proizvođači, ali i oni iz cijele Hercegovine. Vrijedni ‘uljari’, Željko Stanković i Šćepo Bošković primaju dopremljene masline koje se potom važu, peru, melju… da bi, u konačnici, dočekali i dragocjeni zlatno-zelenkasti mlaz maslinovog ulja kojeg, potom, lijevaju u posude.

U uljari ste slobodno mogli zamočiti kruh u maslinovo ulje i na licu mjesta probati ovu, čistu, djevičansku, prirodnu deliciju koja će razveseliti svako nepce.

Za maslinare cijena prerade od 40 feninga po kilogramu nije previsoka, a u Udruzi je nisu željeli povećavati, jer, kako kaže Raič, strojevi u uljari su nabavljeni putem projekata, a satisfakcija je kada se, nakon plaćene struje i radnika, može pomoći stanovnicima i rodnom kraju.

Kao što je nekada bilo smilje, sada su masline. Ali, maslina je druga priča. Hvala Bogu, kažu. To potvrđuje i Raič.

"Prije nekoliko godina bila je ‘smiljomanija, a dobra stvar u lošem što je uslijedilo je ta sa se puno parcela kultiviralo zbog sadnje smilja i danas ostalo prazno da bi se sada oko 40 posto površine zasadilo maslinama. U Stocu, sada je oko stotinjak, većih ili manjih maslinara, od nasada oko okućnice do ozbiljnih proizvođača", ocjenjuje Raič.

On se, pri tom, osvrće i na veliku pomoć pokojnog Franka Raguža, podrijetlom iz Stoca, a koji je bio jedan od začetnika suvremenog maslinarstva u Istri.

"Na osnovu našeg Sajma 2000. godine pozvali smo pokojnog gospodina Franka Raguža koji je imao predavanja maslinarima u Hercegovini koji su zaista uvažili njegove savjete i zadovoljstvo nam je što maslinari uvažavaju struku", zadovoljan je predsjednik Udruge Hercegovački plodovi Mediterana.

Ljekovitost hercegovačkog maslinovog ulja

Ali, kada govori o hercegovačkom maslinovom ulju, on posebno naglašava njegovu ljekovitost, a za to ima i razloge.

"Ljudi se sve više okrenu maslinarstvu, zdravijem životu i prehrani, a ništa zdravije nema od maslinovog ulja. Nekoliko pozitivnih stvari u svezi toga je da hercegovačke masline uspijevaju u tzv. rubnom području za sadnju maslina, pogotovo, iznad Mostara, u Potocima gdje, primjerice časne sestre imaju velike nasade. Polifenoli u maslinama su izrazito jaki u tim rubnim područjima tako da čak, a što smo istražili i kroz neke studije i međunarodne projekte, da to naše hercegovačko maslinovo ulje dolazi na razinu ljekovitosti što može dobiti jako visoku cijenu na tržištu. Trenutna cijena litre maslinovog ulja “u refuzi” je oko 30 KM, a spominje se da će cijena ići i više, a pri tom u BiH nemamo za sebe dovoljne količine", otkriva Raič mogućnosti i obećavajuće perspektive maslinarstva, ali i turizma u Hercegovini.

Posebno nakon otvaranja magistralne ceste Stolac-Neum i daleko boljeg povezivanja ovog gradića s jedinim bh gradom na obali Jadranskog mora. Kako kaže, u planovi su veliki, od obnove 200 godina starih nasada maslina u Stocu i stare uljare kao muzeja, potom kušaonice itd., što bi privuklo mnoge posjetitelje i turiste. Hoće li maslina kršnoj, a ujendo i plodnoj, sunčanoj Hercegovini dati novu dimenziju i značaj? To bi moglo biti vrlo izgledno.