Gase se farme na području TK-a, otkupna cijena mlijeka minimalna

Jedna od strateških grana poljoprivrede – mljekarstvo na području Tuzlanskog kantona je pred gašenjem. Uzroka je mnogo, a vapaje mljekara proteklih godina kao da niko ne čuje. Zbog neprofitabilnosti i neisplativosti, poskupljenja repromaterijala za sjetvu, hrane, farme mlijeka na ovom području su pred gašenjem.

Svemu pogoduje i niska otkupna cijena mlijeka od 70 feninga po litru, dok je prodajna, viša od dvije konvertibilne marke. Mlijeka neće nestati, ali ukoliko bude nastavljen negativan trend neisplativosti proizvodnje, domaće sirovo mlijeko na farmama uskoro bi moglo postati prošlost.

Jasmin Majdančić iz Donjih Vukovija kod Kalesije jedan je od 1.000 vlasnika farmi mlijeka na području Tuzlanskog kantona čiji obrt je pred gašanjem. Ovo je njegov posljednji vapaj:

“Situacija je katastrofalna na svim nivoima što se tiče proizvodnje, na svim farmama. Iz dana u dan dolazi sve više do pada proizvodnje sirovog mlijeka. Farme se masovno zatvaraju!”

Nekada se na području Tuzlanskog kantona na godišnjem nivou proizvodilo 30 miliona litara mlijeka. U prvoj polovini ove godine proizvodnja je smanjena za tri miliona litara, do kraja godine taj broj će se promijeniti.

“Proizvodnja domaćeg mlijeka postala je neprofitabilna. Ljudi ne zarađuju u toj branši, s obzirom sada na porast cijena goriva i đubriva”, ističe Suad Selimović, sekretar Udruženja poljoprivrednika pri Privrednoj komori TK-a.

Otkupna cijena sirovog mlijeka već odavno stagnira, dok prodajna u trgovinama i supermarketima iz dana u dan raste.

“Otkupna cijena mlijeka je s devetim mjesecom iznosila između 70 i 80 feninga, a kad odemo u market da vidimo tu cijenu ona je između 2,30 i 2,70 KM. Nikome više nije jasno šta se dešava”, priča Jasmin Majdančić.

Ekonomisti smatraju da je niz faktora koji utječu na rast cijene mlijeka u konačnoj prodaji i da je potrebno uskladiti kooperativnost proizvođača i mliječne industrije.

“Vjerovatno na taj proces obrade i distribucije se sada više troši, a na samu proizvodnju manje i ona je ograničena na jedan drugi način, što nije dobro za proizvođače i jedan dio proizvođača će izaći iz biznisa jer nema krajnju računicu”, upozorava ekonomski nalitičar Admir Čavalić.

Vlada Tuzlanskog kantona u ovoj godini je kao podršku poljoprivredi izdvojila rekordnih 12 miliona maraka. U ponedjeljak bi taj iznos na sjednici Skupštine Tuzlanskog kantona trebao biti povećan za još dva miliona, od kojih će većinski dio biti usmjeren za pomoć mljekarskom sektoru.

“S onih 12 miliona KM i s ova dodatna dva miliona, to je 14 miliona KM i naše je opredjeljenje da prije svega imamo komunkaciju i dijalog s našim poljoprivrednim proizvođačima”, poručuje Irfan Halilagić, premijer TK-a (SDA).

Bez obzira na trud i razumijevanje kantonalnih struktura, izgleda da poticaji ne vode rješenju ovog problema i da ga je potrebno riješiti na višem nivou – sistemski, dok još nije kasno.

“U ovoj branši ko zatvori vrata na štali – on se više ne vraća, i kad bi na dvije marke podigli otkupnu cijenu mlijeka”, zaključuje Majdančić.

A je li i koliko je kasno za proizvađače domaćeg mlijeka na području Tuzlanskog kantona i hoćemo li uskoro piti samo uvozno prerađeno mlijeko, bez obzira na to što bi mogli konzumirati ono sa naših farmi, pitanje je koje je za sada bez odgovora.