Crveni Križ BiH napravio otvorenu liniju koju spasioci mogu pozvati za podršku

Situacija u Turskoj i Siriji je tragična, ali refleksija u BiH iznjedrila je nešto dobro. Tri stotine hiljada poziva je upućeno na humanitarni broj udruženja Pomozi.ba, više od stotinu naših spasilaca je na terenu, prvi kamion sa pomoći je već stigao u zemljotresom razoreno pordručje, a desetine njih će biti na putu do kraja ove sedmice. Ipak, spasioci koji su na terenu susreću se sa nezamislivim scenama koje mogu ostaviti dubok trag na mentalno zdravlje hrabrih ljudi. I njima, i nama je potrebna psihološka podrška u teškim vremenima, a o tome smo razgovarali sa Senkom Čimpo, psihologinjom i psihoterapeutkinjom na otvorenoj liniji Crvenog Križa BiH, Sarinom Bakić, profesoricom na Fakultetu političkih nauka na odsjeku za sociologiju i Elvirom Karalićem - osnivačem udruženja Pomozi.ba.

Spasioci na još uvijek trusnom području turske se susreću sa velikim razaranjima, teškom nesrećom i nečim na šta nisu nikako mogli biti pripremljeni, a to su stradanja velikih razmjera. Stoga je psihološka podrška neophodna u ovakvim trenucima, objasnila je psihologinja Čimpo.

Izuzetno vanredne situacije, naporne smjene, svjedočenje patnji, suočavanje sa velikim brojem smrtnih ishoda su ne samo fizički umorljive, već mogu ostaviti znatan utjecaj i na psihološko stanje pojedinaca.

Crveni Križ Bosne i Hercegovine je napravio otvorenu liniju koju spasioci mogu pozvati u svakom trenutku i razgovarati o njihovim iskustvima.

“Ono što mi možemo i što nastojimo je da pružimo najbolju podršku. Broj je 0603105400 i svi spasioci se mogu javiti, na raspolaganju je cijeli tim psihologa i radi na programu pomoći pomagačima”, rekla je Čimpo te dodala, “ne smijemo zaboraviti pomagače, to je dio misije”.

Humana rekacija građana

Elvir Karalić, osnivač udruženja Pomozi.ba istakao je da je rekacija sugrađana velika te da raspolažu sa ogromnom količinom robe koja će biti poslana unesrećenim.

Katastrofa nemjerljivih razmjera je potakla dobre ljude da se obrate udruženju Pomozi.ba, koje trenutno bilježi rekordne scene po skladištima.

“Toliko je potresno da je sasvim ljudski normalno da će reakcija ljudi koji vide svoju živu i zdravu djecu biti ‘daj da uradim šta god mogu'…Veći je odziv nego kada su bile poplave”, naglasio je Karalić za N1.

Pojasnio je da se situacija u dan-dva mijenja, te se time i prioriteti mijenjaju. Prvi kamion koji je poslan u Tursku dovezao je hiljadu agregata, 900 vreća za spavanje, i druge potrepštine.

“Hiljade kvadrata je popunjeno robom koju su građani donijeli”, dodao je on.

Kako krize pogađaju ljude, pokazuje činjenica da se toliki broj ljudi ujedinio u solidarnosti i humanosti te se odlučno spremio da pomogne onima kojima je to potrebno.

“Ovo se nije moglo očekivati, uistinu. U planu je sada da tražimo mobilne kućice da kupimo u Turskoj, mobilne kontrejnere, vrijednost toga to bi bilo oko milion maraka. Hrane nam je došlo za volontere iz ćevabdžinica, buregdžinica…” rekao je Karalić.

U krizama pokazujemo solidarnost

“Ovo je sa sigurnošću, u modernoj historiji – najveća prirodna katastofa”, izjavila je Bakić.

Na pitanje kako sociološki objasniti zašto postajemo spremniji i solidarniji u kriznim situacijama, profesorica je rekla: “Kroz historiju, to je prosto u našem kulturnom kodu” te objasnila da ljudi koji žive na ovom prostoru su “humani iznutra”.

Događaji poput ovog izbacuju svaku osobu iz svakodnevnih rituala i kolotečine, ne razmišljamo o svakodnevnici već nam je mišljenje preusmjereno na empatisanje sa žrtvama ili čak razmišljanje o potencijalnoj pomoći ugroženima. Ipak, Bosanci i Hercegovci se ističu u empatiji i brzom odgovoru svojom humanošću.

“Mi smo našim iskustvom u ratu senizibilizirani za ovakve situacije – imamo osjećaj kako je biti na ivici života i smrti”, pojasnila je Bakić.

“Nije važan samo praktički dio pomoći, već i empatija koja dolazi sa ovim”, nastavila je.

Kako zadržati empatiju?

“Ne postoji jednostavan recept”, započela je Čimpo . “Mi kao ljudska bića percipiramo ono što nam se trenutno dešava, ali imamo kapacitet za empatiju.”

Odgovornost svakog od nas je da prenosi vrijednosti. Svakako, danas postoje ljudi koji se bave psihološkim razvojem, postoje mnogi načini da modeliramo ponašanja, da razmišljamo o tome, promišljamo o vrijednostima i ostajemo vjerni njima, zaključuje Čimpo.

“Živimo u medijskoj kulturi i zato je važno promovirati, ne samo ideju solidarnosti i humanizma, već im dati na značaju”, kaže profesorica Bakić

Iako nismo “licem u lice” sa katastrofom koja se dogodila, traumatska iskustva su često potaknuta i digitalnim sadržajem.

Svakodnevno se susrećemo sa slikama i video sadržajem koji mogu ostaviti dugotrajan utisak na naše ličnosti.

“Ono što možemo, naravno, jeste da razmišljamo koliko smo izloženi medijima”, rekla je Čimpo.

Iako se uveliko empatišemo sa pogođenim narodom, važno je da ostanemo pribrani i brinemo o vlastitom mentalnom zdravlju. “Važno je da budemo u strukturi, da radimo aktivnosti, da ne odustajemo od toga da imamo obaveze i da imamo nešto što nas razonodi jer ne možemo predugo biti u ovom pokretu”, dodala je.

“Adrenalin nas drži da nešto uradimo, da pomognemo, da uradimo sve, ali dugoročno moramo razmišljati o tome”, naglasila je Bakić.

Šta nas uči ova situacija?

Postavlja se pitanje, kako to da u politički nestabilom i razdijeljenom području, Bosni i Hercegovini, ipak u vanrednim situacijama radimo zajedno?

“Politička situacija razbija ovo kada krenemo da gradimo i kreiramo društvenu socijalnu koheziju, bez koje nijedno društvo imunološki ne može opstati. Jer upravo zbog kohezije može odgovarati na različite izazove in probleme”, objasnila je profesorica Bakić.

Profesorica je naglasila kako poznata izreka “ako spasiš jednu osobu, spasio si čovječanstvo” zapravo pokazuje društvenu vrijednost. Humanošću vraćamo vjeru u čovječanstvo.

“Spasioci rizikuju vlastiti život i upravo spašavaju čovječanstvo”, zaključila je ona.

Vjerujemo u bit ljudskog bića, a to je solidarnost. Poruka je sagovornika.