Zaštita geografskog porijekla proizvoda i brendiranje donosi brojne prednosti za proizvođače, ali i potrošače. I dok u Evropskoj uniji od izvoza proizvoda sa oznakom geografskog porijekla zarade više od sedam milijardi eura, u našoj zemlji je zanemariv broj proizvoda koji su zaštićeni ovim oznakama. Šta su naši brendovi?
U domaćinstvu porodice Mitrović iz Labucke kod Lopara porodična trpeza nezamisliva je bez sira zarca. Podmajevičke domaćice, okupljene u poljoprivrednoj zadruzi “Zarac”, nakon mnogo godina oživjele su proizvodnju sira jedinstvenog za ovo podneblje.
"Sir zarac jedno vrijeme bio je zaboravljen, sad je doživio neki 'bum'. Velika je potražnja, sad smo mi u problemu, nemamo sirovinu, ne možemo da ispoštujemo koliko nam zahtjeva tržište", kaže Duška Mitrović, domaćica.
Cvija Krajišnik proizvodi jedinstvene sireve po recepturi sa obronaka planine Vlašić. Baš kao i podmajevičkim domaćicama, potrebno je brendiranje i zaštita proizvoda kako bi bila konkurentnija na tržištu.
"Zaista bi to bio veliki korak što u proizvodnji mojih sireva, što svih ostalih, međutim ono što ja radim, sama količina ne može nešto mnogo da se proizvodi", kaže Cvija Krajišnik.
Jedan od preduslova osvajanja većih tržišta, ali i više cijene i sigurnog plasmana je zaštita geograskog porijekla. U Republici Srpskoj za sada je samo jedan proizvod zaštićen oznakom geografskog porijekla – nevesinjski krompir.
"Taj kraj je poznat po krompiru, ali sada kada imate zaštitu porijekla taj proizvod postaje i skuplji, kada možete da stavite oznaku odakle dolazi i sama oznaka donosi određene stvari koje kupcu govori više o tome proizvodu", ističe Veselin Dutina, direktor Agrarnog fonda Trebinja.
"To bi svakako doprinijelo i boljoj zaposlenosti, boljem BDP RS i čitav niz benefita bi ostvarili ukoliko bar dio ovih dobrih praksi uspijemo primjeniti na našem području", smatra predsjednik Područne privredne komore Bijeljina Stevo Savić.
U susjednoj Srbiji do sada je oznakom geografskog porijekla zaštićeno preko 70 domaćih proizvoda, a efekti su već vidljivi.
"Stranci često dolaze kod nas i uvijek su zadovoljni hranom i pitaju gdje mogu da kupe, a da bi kupili- vi morate imati sertifikat, žig, da bi se ti proizvodi našli u specijaliizovanim prodavnicama", navodi Goran Jović, direktor Privredne komore Srbije.
Ipak, da situacija ide na bolje, pokazuje i primjer semberskog kupusa, koji je u fazi brendiranja, a najavljeno je i brendiranje majevičkog sira.
"Važno je da standardizujemo proizvodnju i kvalitet koji kupci očekuju. Druga stvar, važno je zbog kupaca koji očekuju uvijek isti kvalitet i koji očekuju da za novac dobiju najviše što mogu", naglašava Nikola Stajić iz Udruženja "Semberski kupus".
Proizvodi zaštićeni oznakama geografskog porijekla su dosta konkuretniji, prepoznatljiviji te imaju veću cijenu. I dok je u EU prepoznat značaj i vrijednost zaštićenih i brendiranih proizvoda sa oznakama geografskog porijekla, BiH i dalje zaostaje.
