Hadis Bajrić: Zbog upisne politike obrazovnih institucija privreda ostaje kratkih rukava

Iako je do upisa u srednje škole i na fakultete ostalo oko dva mjeseca maturanti su već na mukama. Lome se oko izbora budućeg zanimanja. Traže ono koje može da donese brzo zaposlenje i dobru zaradu. No, često se ne vode potrebama tržišta rada.

S druge strane upisna politika odražava tržišne potrebe, ali ne i privredne. Hadis Bajrić, profesor Mašinskog fakulteta u Sarajevu na Katedri za industrijsko inžinjerstvo i menadžment, je pojasnio kako to izgleda u praksi.

"Upisna politika u srednje škole i fakulteta jako dobro odražava tržišne potrebe, ali prekapacitiranih škola i fakulteta, dok privreda kontinuirano ostaje kratkih rukava", kazao je.

Dodaje da se također može i jače argumentirati teza da je upisna politika više usklađena sa potrebama EU nego potrebama domaće privrede.

"Tako npr. u jednom kantonu u kojem postoji preko hiljadu radnih mjesta zavarivača upisna politika u srednje škole (podatak za tekuću školsku godinu) je takva da se u prvi razred srednje škole upisuje samo 38 zavarivača, dok se tehničara drumskog saobraćaja upisuje 75, ili još apsurdnije upisuje se 75 medicinskih tehničara čiji naredni karijerni korak uglavnom vodi do Minhena ili Štutgarta", istakao je.

Sistemska inicijativa poslodavaca i obrazovnih institucija

Da bi se obrazovali kadrovi koji su deficitarni potrebna je saradnja poslodavaca i obrazovnih institucija.

"Poslodavci su jako zainteresovani, ali često na nivou neformalnih razgovora, panela, individualnih inicijativa prema srednjim školama i fakultetima. Međutim, argumentirana i institucionalna inicijativa, nazovimo je sistemska inicijativa, ne postoji", smatra Hadis.

Šta bi podrazumijevala ta sistemska inicijativa?

"Podrazumijevala bi da kompanije preko privrednih komora ili udruženja poslodavaca izađu sa projekcijama potrebnih kadrova u sljedećih 5 godina pred ministarstva obrazovanja i da zahtijevaju da upisna politika mora odražavati strukturu potreba. U vrijeme interneta i online anketnih servisa vjerujem da bi do projekcija mogli doći vrlo brzo i vrlo jeftino", pojasnio je.

S druge strane, ističe da su obrazovne institucije i ministarstva obrazovanja po ovom pitanju u sukobu interesa. Njihova funkcija cilj je jasna, a to je angažman postojećeg nastavnog kadra.

"Upropaštavaju se generacije samo kako bi neko imao normu. Bez jasnih zahtjeva, pa i ultimatuma od strane privrede, promjena upisne politike neće doći iznutra od ministarstva obrazovanja ili obrazovnih institucija. Ni jedna promjena, pogotovo plemenita i konstruktivna ne dolazi bez vanjskog poticaja", naglasio je profesor.

Ipak, postoje i neke konstruktivne inicijative koje dolaze iz obrazovnih institucija.

“Iako sporadične, jer su sistemski ograničene i sputavane, ohrabrujuća su pojava i dokaz da u obrazovnim institucijama ima kvalitetnog kadra čiji se potencijal ne razvija i ne koristi u punom kapacitetu”, kazao je.

Stimulisati deficitarna zanimanja

Često čujemo da treba stimulisati deficitarna zanimanja. Već nekoliko godina za njih se dodjeljuju i specijalne stipendije.

"Prije teme kako stimulirati deficitarna zanimanja, potrebno je da definišemo šta su deficitarna zanimanja i šta su prioritetna zanimanja. Ovo pitanje zadire i u razvojne strategije bh. privrede", ističe Bajrić.

Da li su deficitarna zanimanja ona čija su primanja jednaka minimalcu?  Da li su deficitarna ona zanimanja koja se tržište u EU? Ili su deficitarna zanimanja ona koje mogu apsorbovati naše kompanije i dati im primanja koja će ih zadržati u BiH?

"Da li su deficitarna zanimanja ona koja predstavljaju produženu radnu klupu američkim ili njemačkim kompanija kroz freelancer ugovore ili iznajmljivanje radne snage ili su deficitarna ona zanimanja koja će osigurati konkurentnost naših proizvodnih kompanija i stvoriti pretpostavku za angažman različitih radnih profila, ne samo intelektualnih elita”, pojasnio je.

Upisne politike moraju odražavati odgovore na ova pitanja. Neka deficitarna zanimanja koja nisu finansijskih atraktivna treba da izumru smatra profesor.

Dodaje da je nužno je da kreatori politika, obrazovne institucije i kompanije, paralelno traže odgovore i na sljedeća pitanja: Kako zadržati kadrove koje obrazujemo? Kako zadržati kadrove koje imamo u kompanijama? Kako razvijati kadrove koji su nam lojalni? Kako radno animirati žensku populaciju i nekvalifikovanu radnu snagu koja se nalazi na evidenciji biroa za zapošljavanje.

"I na kraju da odgovorim na vaše pitanje kroz primjer IT industrije. Mnoge industrije puno toga mogu naučiti i kopirati od IT industrije. Formiranje industrijskih klastera i udruženja za promociju neke industrije ili zanimanja, lobiranje i saradnja sa vladinim i nevladinim institucijama, besplatni studij, stipendije, saradnja sa osnovnim i srednjim školama, fakultetima, mogućnost ranog zapošljavanja, dobri uslovi rada, mentorstvo, klaster kao brend, itd. Jasno je da neke industrije po pitanju plaća neće moći pratiti IT industriju, ali to samo znači da se moraju tražiti profitabilniji poslovni modeli", istakao je.

Ostajemo li bez inžinjera?

Sve veći broj inžinjera odlazi u inostranstvo, a dobar dio oni koji ostaju u Bosni i Hercegovini se prekvalifikuju za IT sektor. To dovodi do ozbiljnih problema u proizvodnom sektoru u našoj zemlji.

"Prerađivačka industrija kao strateška industrija BiH stagnira zbog nedostatka radne snage, veliki deficit je posebno na rukovodećim pozicijama. Nedostatak inžinjera je ozbiljan problem i veliko ograničenja za rast i razvoj ove industrije. Problem će eskalirati za minimalno 4-5 godina", ističe Hadis.

Osim odlaska inžinjera u zemlje EU dodatni problem stvara i njihova prekvalifikaciju na IT zanimanja.

"Određeni broj inžinjera kroz freelencer ugovore radi iz BiH za svjetske kompanije, također bh. kompanije koje nude razne usluge od administrativnih, programerski, projektantskih usluga koriste domaće inžinjere koji su podrška razvoju američke ili njemačke privrede. Sve su to tokovi gdje gubimo ključne kadrove. Da ne budem pogrešno shvaćen, saradnja sa svjetskim kompanijama kao što su Google, Apple, Audi, BMW, donosi mnoge indirektne pozitivne efekte, ali treba voditi računa i o drugim radnim profilima, ne samo intelektualnim elitama. Jedan mašinski inženjer u fabrici može stvoriti pretpostavke za 10-20 radnih mjesta raznim operaterima, zavarivačima, bravarima, monterima, dok jedan mašinski inženjer kao programer može zaposliti samo sebe, te eventualno imati veći budžet za koji dodatni izlazak u restoran, skuplju frizuru ili kvalitetniju keramiku u svom kupatilu", smatra.

Kako rade Z generacije ?

Poslodavci se često “žale” na Z generaciju, jer oni ne ostaju na poslu kojim nisu zadovoljni, jasno traže veće plaće i bolje uslove za rad. S druge strane izgleda da je poslodavcima došla na naplatu floskula “Ako nećeš ti ima ko hoće”.

"Ne bih rekao da je to ekskluzivna odlika neke posebne generacije. Mislim da je to zdrava ljudska priroda koju oblikuje ponuda i potražnja, logično je da svako treba ići za boljim ako mu se ukaže prilika. Nešto drugo je naš veliki problem, mi se dominantno vodimo kratkoročnim interesima, želimo sve, želimo odmah, imamo nerealna očekivanja, precjenjujemo se, ne razumijemo se, ne gradimo povjerenje", pojašnjava profesor i dodaje:

"Većina poslodavaca ima hipoteku lošeg i izrabljivačkog odnosa prema radnicima. Osim hipoteke to je bio i stil upravljanja, a to je jako teško mijenjati. Mnogi će propasti prije nego budu spremni za promjenu vlastitog upravljačkog stila, neki će biznise prepustiti djeci, profesionalnom menadžmentu, što je dobro".

Ističe da su mentorstvo i razvoj kadrova veliki prostor za unaprjeđenije naše privrede.

"Tu smo kao društvo zakazali, ne prepoznajemo talente, ne stvaramo zdrave prilike za mlade ljude, trošimo mlade ljude, bacamo ih u vatru, ne razvijamo ih kontrolisano, itd", kazao je.

Šta je potrebno za budućnost na tržištu rada?

"Pomiriti" tržište rada, obrazovne institucije i učenike odnosno buduće uposlenike je moguće uz predan rad, svrhu i viziju.

"Ne postojanje svrhe, vizije i razvojnih strategija vodi u dezorijentaciju, kako pojedinca i kompanije, tako i cijela društva“, ističe profesor.

Partnerstva i zajednički interesi su također bitni.

"Ne znam da li je starije dobro obrazovanje ili jaka industrija, ali znam da nema jake privrede bez dobrog obrazovanja, niti ima dobrog obrazovanje bez jake privrede i njihove međusobne saradnje", pojašnjava.

Manje egocentričnosti, više empatije i fleksibilnosti su ključni.

"Niko nije svrha sam sebi, svi treba da pokažemo više društvene odgovornosti", poručio je profesor.

I na kraju potrebno je više rada i posvećenosti.

E.O.