Kako je jedinstveni samurajski mač sigurno putovao iz Japana u Europu

cargo-partner je početkom ove godine primio vrlo specifičan zahtjev od klijenta. Zadatak je bio avionski transport katana mača vrijednog kao prosječan automobil. No, ono što je trebalo biti jednostavan transport, pretvorilo se u veliki izazov, jer je materijal oštrice sastavljen od 20.000 slojeva i tako poseban da oksidira kada ga se dodirne. Osim toga, većina avio kompanija bi odbila transport, jer iako se radi o, vrlo vrijednom, kolekcionarskom primjerku  - ipak se radi i o oružju. U februaru ove godine, slovačka podružnica cargo-partnera je dobila upit od dugogodišnjeg klijenta, uvoznika japanskih noževa, s posebnim zahtjevom za transport rijetkog samurajskog mača iz japanskog grada Sekija do Bratislave. Izvoz ovih mačeva podložan je strogoj regulativi, a nije lako uraditi izvoznu proceduru za tradicionalnu katanu iz Japana. Unatoč tome, naša slovačka stručna ekipa preuzela je ovaj izazov i nije gubila vrijeme u ispunjavanju neobične želje klijenta.

Stvaranje mača kao umjetnosti

Većina ljudi na svijetu čula je za poznate japanske samuraje i njihovu važnu ulogu u japanskoj istoriji. Jednako važni su bili japanski kovači, majstori koji su izrađivali različite vrste mačeva za samuraje, budući da su oni bili njihovo primarno oružje. Osim toga, smatrani su simbolom njihove vlasti i časti.

Katane su posebna vrsta mača karakteristični po zakrivljenom, jednostranom oštricom s kružnim ili kvadratnim štitnikom i dugom ručkom za dvije ruke. Koristili su ih samuraji u feudalnom Japanu i nosili ih sa oštricom okrenutom prema gore. Proizvodnja takvih jedinstvenih predmeta datira vijekovima unatrag, a svaka generacija kovača prenosi svoja iskustva i potiče neprestano poboljšanje mačeva s jedne na drugu generaciju.

Svaki majstor uči samo jednog šegrta

U gore navedenom slučaju, transportovana katana potiče iz poznate radionice majstora mačeva "Motoshige". On je prije oko 700 godina odabrao grad Seki kao mjesto za svoju radionicu zbog obilja pogodnih sirovina dostupnih u tom području. Duga tradicija izrade mačeva u Sekiju nastavlja se i danas, a trenutni kovač, majstor Fujiwara Kanefusa, već je 25. generacija klana i jedan od rijetkih kovača koji danas izrađuju prave japanske mačeve koristeći tradicionalne tehnike. Sam mač je napravljen od 20.000 slojeva materijala nazvanog "Tamahagane", koristeći procese proizvodnje iz Edo razdoblja. To čini katanu zaista rijetkim kolekcionarskim predmetom značajne vrijednosti.

Nekoliko slojeva sigurne ambalaže

Drugačija kultura kada je riječ o oštricama

Istorijski gledano, katane su u Japanu smatrane ne samo kao oružje, već i kao umjetnička djela, posebno oni najkvalitetniji primjerci. Japan je razvio jedinstvenu metodu procjene u kojoj se oštrica smatra središtem njihove estetske vrijednosti, a ne drška mača ukrašena luksuznim lakiranjem ili metalnim radovima.

Kaže se da su sljedeća tri objekta najznačajnija kada se cijeni oštrica: prvo je cjelokupni oblik koji se naziva "sugata" (zakrivljenost, dužina, širina, vrh i oblik). Drugo je fini uzorak na površini oštrice koji se naziva "hada" ili "jigane". Ponovljenim savijanjem i kovanjem oštrice, na njenoj se površini formiraju uzorci poput otisaka prstiju, godova i kore drveta. Treće je "hamon", bijeli uzorak na oštrici koji se stvara kaljenjem.

Izuzetna briga za izuzetan mač

Postupak izvoznog carinjenja u Japanu bio je vrlo zanimljiv. Budući da je oštrica mača napravljena od posebnog materijala koji oksidira kada se dodirne, kovač je mač odveo na pregled carinskim službenicima nekoliko dana prije stvarne otpreme. Nakon uspješnog izvoznog carinjenja, mač je odvezen natrag u radionicu, gdje je majstor ponovno obradio oštricu kako ne bi bilo tragova, te omotao mač. Kutija više nije bila otvarana, a cargo-partner je obezbijedio sigurno pakovanje u drvenoj kutiji kako bi dragocjeni teret bio zaštićen na putu prema Europi. Ovaj rijetki teret težio je 25 kg, s dužinom od 1,31 metara.

Međutim, glavni izazov za tim cargo-partnera u Slovačkoj bio je pronaći prikladnu zračnu liniju i rutu za transport. Pojavio se problem: europske aviokompanije su mač smatrale oružjem, a ne kolekcionarskim predmetom, pa aerodrom u Frankfurtu, koji se obično koristi prilikom transporta robe iz Japana, ovaj put nije bio opcija.

Na kraju je cargo-partner organizirao let do Beča s presjedanjem Tajvanu. U saradnji s kolegama iz cargo-partner kancelarije na aerodromu u Beču, carinske formalnosti su riješene, a mač je odmah prebačen u cargo-partner skladište u Bratislavi. Tamo ga je preuzeo zadovoljni kupac.

Cjelokupan tekst, ali i slične zanimljivosti iz industrije možete pročitati na cargo-partner Trendletter sekciji, gdje se možete i prijaviti za obavještenja o mjesečnim aktuelnostima