So je mineral za koji se području današnje Tuzle veže još od doba Ilira. No, moderno doba i sve masovnija eksploatacija mogli bi, ukoliko se tokom narednih decenija ne pronađu nova bogata ležišta, dovesti do toga da ovaj grad izgubi tu vrstu identiteta. Izazvalo bi to i dalekosežne posljedice po hemijsku industriju ovog kantona, ali i šire. U Rudniku soli Tuzla sve nade za sada polažu u još nedovoljno istraženi lokalitet Rasovac.
Glavni potrošači slanice, koja dolazi iz Rudnika soli Tuzla, jesu fabrike Šišedžam soda Lukavac i Solana Tuzla, te u manjoj količini turistički kompleks Panonika. Koliko je osiguranje dovoljnih količina slane vode bitno za rad i razvoj ovih firmi, ali i generalno hemijske industrije TK-a, najbolje govore podaci o rastu izvoza u prošloj godini.
"20 posto je kada govorimo o soli, još 26 posto anorganske hemije i toaletnih proizvoda - to su deterdženti negdje 98 posto. To je nešto što nam sigurno daje za pravo da kažemo da mi trebamo u tome se razvijati i taj dio nastaviti i planski raditi", navodi Nedret Kikanović, predsjednik Privredne komore TK-a.
Međutim, to neće biti moguće ukoliko Rudnik soli ne bude uporedo povećavao svoju proizvodnju, koja će na osnovu iskazanih potreba kupaca u naredne četiri godine godišnje iznositi oko 4,4 miliona kubnih metara slanice, što je ujedno maksimalni kapacitet rudnika. S druge strane, povećanje kapaciteta rudnika značilo bi brže trošenje zaliha kamene soli na jedinom aktivnom nalazištu - Tetimi i hitnije pronalaženje novih ležišta kamene soli.
"Sa prognoznim vrijednostima ležišta na pogonima Tetima - vijek trajanja bi bio još 20 do 25 godina. Ukoliko ne budemo krenuli sada sa aktivnostima istraživanja, bojim se da bismo zakasnili i time ugrozili hemijsku industriju, odnosno sve potencijalne kupce i nas kao rudnik", upozorava Nermin Baluković, direktor Rudnika soli Tuzla.
Potencijalno novo nalazište u okolini Tuzle je lokalitet Rasovac, na kojem su krajem 80-ih godina prošlog stoljeća napravljene 3 bušotine, na dubini do 1.200 metara, od kojih je jedna pokazala postojanje soli.
"So je verifikovana samo na Rasovcu i tu je jasna situacija, ne treba puno lutati nego samo investirati", poručuje Rijad Bašić, pomoćnik ministra za industriju energetiku i rudarstvo TK-a.
A investirati bi trebalo, prije svega, u 30-ak novih bušotina.
"Tek nakon određenih istražnih radnji koje su bazirane samo na istražnim bušotinama, kao najsigurnijim istražnim radovima, izvršit će se tzv. konturiranje ležišta, tj. utvrdit će se njegova prostorna orijentacija - dužina, širina, debljina... Naravno, utvrdit će se i kvalitativna svojstva", objašnjava prof. dr. Elvir Babajić, voditelj Odsjeka za geologiju Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.
Daljnja istraživanja Rasovca bi mogla biti nastavljena naredne godine ukoliko Rudnik soli pribavi potrebne dozvole od lokalnih vlasti, budući da se potencijalno ležište prostire tek nekoliko kilometara od gradskog jezgra.
