Hoće li se napokon riješiti problem onkoloških pacijenata u TK, tražili pomoć i Schmidta

Šekib Umihanić novi direktor UKC-a Tuzla, predložit će nadležnima proglašenje vanredne situacije u Tuzlanskom kantonu. Cilj je riješiti problem onkoloških pacijenata. Od visokog predstavnika Christiana Schmidta direktor traži da razmotri mogućnost izmjene propisa na jedan dan te svojom odlukom omogući nabavku opreme i uređaja za radioterapiju po hitnom postupku nabavke.

Odlazak na bilo koju terapiju i bilo gdje je težak, kako fizički, tako i psihički i svaki pacijent to podnosi na svoj način.

Denisa Avdić, Udruženje “Nijemi krik”, Kalesija:

“Konkretno, ja sam prošla hemoterapije. Odlazak za Zenicu, Banja Luku, Sarajevo, pa i odlazak od kuće do UKC-a u Tuzlu je jako komplikovan, težak. Teško je to opisati”. 

Više od godinu ne radi aparat za radioterapiju u UKC-u Tuzla. U dogovoru sa UKC-om, po 20 pacijenata se liječi u Zenici i Banja Luci, 15 u Mostaru, a u Sarajevu je obustavljeno liječenje. U Tuzli je trenutno više od 100 onkoloških pacijenata koji moraju primiti terapiju.

Šekib Umihanić, direktor UKC-a Tuzla:

“Sa ovom dinamikom zračenja, pouzdano znamo da neće biti ozračeni u otpimalnom vremenu u roku od dva mjeseca. Iskreno rečeno, mnogi neće dočekati radioterapiju. Na sedmičnom nivou mi imamo između 15 i 20 pacijenata za radio terapiju”. 

Vlada TK je prošle godine izdvojila 10 miliona KM za nabavku opreme i novog aparata, ali zbog konstantnih žalbi u procesu javne nabavke, tapka se u mjestu. Zbog prijetnji po zdravlje i živote velikog broja pacijenata, UKC traži pomoć.

Šekib Umihanić, direktor UKC-a Tuzla:

“Pozivam visokog predstavnika Christiana Scmidta da razmotri mogućnost izmjene propisa na jedan dan i svojom odlukom omogući Vladi FBiH i Vladi TK da izvrše nabavku opreme i uređaja za radio terapiju za potrebe UKC-a Tuzla, po, uslovno rečeno, skraćenom i hitnom postupku nabavke.”

Apel za rješavanje ovog gorućeg problema u zdravstvu u ovom kantonu, uputila su danas i udruženja koja imaju članice koje se bore protiv zloćudne bolesti.

Radmila Hadžimustafić, Udruženje “Žene Tuzle”, TUZLA:

“Zaista je jako važno da dignemo glas i da kažemo da su životi mnogih ugroženih i da je vrijeme faktor koji je jako važan u ovom trenutku.”

Denisa Avdić, Udruženje “Nijemi krik” Kalesija:

“Zato vas molim iskreno, u ime svih žena, u ime svih onkoloških pacijenata i muških i ženskih, da nađete neki način, da sjedete za sto i riješite ovaj problem”. 

Koliko je pacijenata izgubilo živote čekajući svoj red za terapiju, nije poznato. Ali je poznato da će takvih biti još ako se konačno ne riješi problem sa aparatom i javnom nabavkom koja je pokazala sve besmislenosti birokratije u BiH i nedostatak volje da se to promijeni, pa čak i dok ljudi umiru.