Prof. dr. Safet Bektović: Bosanskohercegovački komšiluk nije iluzija već realnost

Nedavno su Bosnu i Hercegovinu zadesile katastrofalne poplave, koje su izazvale velike štete i patnju među građanima. Međutim, u ovim teškim vremenima, ljudi su još jednom pokazali svoju solidarnost i komšijsku podršku.

Komšijska pomoć tokom poplava nije samo znak humanosti, već i simbol otpornosti i snage zajednice. U trenucima krize, Bosanci i Hercegovci pokazuju da su spremni pomoći jedni drugima, bez obzira na razlike. Ova tradicija komšijskog života je ono što čini našu državom posebnom, piše Akta.ba.

S toga smo upravo o temi "komšiluka u bosanskohercegovačkoj tradiciji", razgovarali sa prof. dr. Safetom Bektićem s Teološkog fakulteta Univerziteta u Oslu.

Prof. dr. Safet Bektović objavio je četiri knjige i desetine naučnih radova u internacionalnim časopisima iz oblasti filozofije, religije, kulture i islamskih studija. Njegov tekst na temu "komšijskih odnosa" u BiH sa fokusom na rat je objavljen na engleskom jeziku u knjizi The Ambiguous Figure of the Neighbor in Jewish, Christian, and Islamic Texts and Receptions, Routledge, 2022.

Kako Vi definišete komšiluk i u čemu se sastoji bosanskohercegovačka tradicija komšiluka?

- Komšija potiče od staroturske riječi konşi. Korijen riječi je glagol "kon" što znači "ostati, boraviti", a konşu je onaj koji se nalazi, boravi nasuprot ili blizu vas. U modernom turskom jeziku konşu je prerasla u komşu, a odatle je ušla u slavenske jezike kao komšija. Postoji doduše i slavenska riječ koja ima sinonimno značenje, i to je susjedstvo. Riječ susjed je naime sastavljena iz dva dijela: "su" + "sjed", tako da "susjed" označava nekog ko sjedi do vas. Dakle, komšiluk, kao i susjedstvo, označava fizičku blizinu ili boravak u prisustvu.

Naravno, bosanskohercegovački komšiluk ili susjedstvo nije samo fizička blizina, sjedenje i ćaskanje uz kafu - što je inače kult u našoj kulturi, već poseban tip zajedništva i model socijalnog života. Komšiluk funkcioniše kao jedna homogena lokalna zajednica - gradska četvrt, mahala ili selo, u kojoj ljudi uspostavljaju odnose solidarnosti, pomažu jedni druge, zajednički proslavljaju vjerske i privatne praznike, zajednički se raduju i tuguju.

Da li je ta tradicija neupitna i postojana vrijednost? Kritičari ukazuju na to da komšijski odnosi između različitih grupa redovno padaju na ispitu u kriznim situacijama i da je zadnji rat to nedvosmisleno potvrdio.

- Da, poznat mi je stav o tome da je slika o dobrom bosanskom komšiluku i suživotu idealizovana do te mjere da se može smatrati mitom, a ne realnošću jer da je komšiluk zaista bio dobar, ne bi bilo toliko međusobnih sukoba, a možda ni ovog zadnjeg rata. I zaista komšije se jesu ubijali i pravili zločine jedni nad drugima, tako da ja ne sporim ovu kritiku kao takvu, ali ne mislim da primjeri izdaje i zlodjela prema komšijama mogu poništiti čitavu tradiciju. Smatram da ne smijemo biti slijepi na dehumanizaciju drugog i zločine unutar komšiluka, koji su se nažalost dešavali u ovom i prethodnim ratovima, ali takođe ne smijemo zaboraviti primjere dobročinstva i žrtvovanja za svoje komšije koji pripadaju drugoj etničkoj ili vjerskoj grupi. Postoji validna dokumentacija i za jedno i za drugo. S toga, bosanskohercegovački komšiluk nije iluzija već realnost, koja naravno ima svoje nijanse.

Jesu li i kako komšijski odnosi u Bosni i Hercegovini evoluirali tokom posljednjih decenija?

- Bez obzira na neke tradicionalne konstante kao sto su spontanost, otvorenost i solidarnost, komšijski odnosi, kao i drugi socijalni odnosi, mijenjaju svoj karakter tokom vremena. Na to utiču ne samo radikalni prevrati kao što su rat i masovne migracije, već i politički, kulturološki i ekonomski procesi. Komšiluk nije neka zasebna jedinica koja funkcioniše nezavisno od društva kao cjeline. Na jedan način su funkcionisali komšijski odnosi prije rata, a na drugačiji nakon rata, naročitu u mjestima gdje je došlo do promjene strukture stanovništva. Jedno je bila tradicija komšiluka, mobe i sijela na selu, a drugo je komšiluk u gradu. Nekada je ideologija bratstva i jedinstva imala važnu ulogu u percepciji i njegovanju komšiluka, a danas to imaju neka druga opredjeljenja i interesi. Moderni razvoj društva u pravcu individualizacije, industrijalizacija, socijalna mobilnost i profesionalna okupiranost, utiču na sve oblike socijalnog života, uključujući i familijarni život. S toga je sasvim prirodno da se i komšijski odnosi mijenjaju u skladu sa tim promjenama.

Koji su ključni faktori koji određuju komšiluk i doprinose održavanju tradicije komšijskog života u Bosni i Hercegovini?

- Osim konkretnih faktora, koje sam već spomenuo, a koji na jedan ili drugi način utiču na komšijski život, rekao bih da je ključna stvar za održavanje dobrog komšiluka svijest o njegovoj važnosti za društvo. Bosnu je, kako je govorio Dževad Karahasan, stvarala prije svega kultura i način života u kome je komšija, tj. onaj drugi bio važan. To je stvaralo i čuvalo Bosnu i toga treba biti svjestan. Fenomen dobrog komšiluka je poznat i u drugim balkanskim zemljama, ali nigdje nije igrao tako presudnu ulogu u formiranju socijalne kohezije kao u Bosni. Zbog etničke i vjerske izmješanosti komšiluk je bio slika bosanskog društva u malom, tako da su komšijski odnosi i stabilnost lokalne zajednice bitno uticali na opštu stabilnost društva. Evropskim istraživačima bosanske kulture je posebno zanimljiv fenomen "otvorenih vrata" kao izraza za gostoprimstvo i spremnost da se prihvati nepozvani gost. Neki od njih, kao što je britanska antropološkinja Cornielia Sorabji, tvrde da su otvorena vrata, tradicija sijela i dobrog komšiluka utkani u mentalitet bosanskih ljudi, i da se ne mogu tumačiti kao politički nametnut model ili sociološki oblik grupisanja na bazi zajedničkog interesa.Treba reći da se odnosi između različitih etničkih grupa i religija ne mogu posmatrati nezavisno od istorijskog i kulturološkog konteksta. Takođe, oni se ne mogu tretirati isključivo na teorijskoj ravni. Komšijski odnosi se studiraju kroz svakodnevni život i praksu jedne zajednice na mikro nivou: na radnom mjestu, u školi, kroz vjerske, kulturne i slobodne aktivnosti.

Kako tradicija komšijskog života može doprinijeti izgradnji međusobnog povjerenja i tolerancije u društvu?

- Kao što sam već spomenuo, lično iskustvo – koje je jače od bilo kakve teorije može suštinski promijeniti nečiji odnos prema drugome. Onaj ko ima pozitivno iskustvo sa drugima i ko redovno susreće ljude sa sličnim iskustvom, po prirodi stvari više vjeruje u druge. Naravno, važi i obrnuto. Onaj ko ima loše iskustvo sa drugima, ima uvijek razloga za nepovjerenje. Poseban problem je kada loše iskustvo dođe kao potvrda za ispravnost predrasuda prema drugima. U svakom slučaju, izgradnja povjerenja pretpostavlja otvorenost i dobru volju, a tamo gdje je uspostavljeno međusobno povjerenje, tolerancija je suvišna. Nesreća Bosne je u tome što je to povjerenje dobrano poljuljano i što je tradicija komšiluka u mnogim mjestima narušena. Srećom nije uništena i zato i dalje ima nade. Ali se mora početi ispočetka, od svakodnevnog života i običnih stvari. Obnavljanje dobre tradicije može sada biti jedan projekat, kojeg moraju podržati vjerske i političke strukture. I to je važno, ali ne treba zaboraviti da ono najvažnije - osnova povjerenja leži u samom čovjeku, u njegovoj prirodi. Veliki danski filozof Knut Logstrup (umro 1981.) kaže da istinska komunikacija među ljudima nije moguća bez povjerenja, a potreba za povjerenjem je urođena kod svakog čovjeka.

Kako lokalne zajednice i vlasti mogu pomoći u očuvanju i jačanju komšijskih odnosa u savremenom društvu?

Lokalne zajednice, kao eksponenti zvanične politike i organi njene praktične realizacije imaju presudnu ulogu u kreiranju uslova za svakodnevni život običnih ljudi. U onoj mjeru u kojoj ispunjavaju ciljeve socijalne pravde i ravnopravnost i ulažu u međuljudske odnose, u toj mjeri će i doprinositi čuvanju dobre tradicije komšiluka. Pravedna i dobra vlast uvažava etičke standarde, te je stoga za očekivati da promoviše suživot kao tradiciju i kao vrijednost modernog pluralnog društva.

Koji su najljepši primjeri komšijske solidarnosti koje ste doživjeli ili čuli iz Vašeg kraja?

- Prije desetak godina, tokom jednog ljeta, imao sam posjetu danskih prijatelja kojima je to bio prvi boravak na Balkanu. Posebno im je bilo drago što borave u mojoj kući, a ne u hotelu, i što su imali priliku da upoznaju nešto od naše kulture iznutra. Bili su prijatno iznenađeni kada su ih moje komšije pozivali na kahvu. Prvo su me pitali da li je to moja familija koja ih poziva, a kad sam rekao da nisu, i da neke od njih samo površno poznajem, te da pripadamo različitim vjerama, bili su zaista oduševljeni. Tokom jednog sijela, uz kahvu sa komšijama, povela se priča o našem gostoprimstvu, gdje je jedan dedo na simpatičan i slikovit način objasnio mojim Bancima bliskost i spontanost u našim komšijskim odnosima. Sve to potiče iz našeg doba siromaštva, počeo je dedo. Niko od nas ovdje nije mogao da živi sam, niti je imao sve šta mu treba, osim alata za rad. Ponekad si morao ići kod komšije da pozajmiš, šećer, so, kahvu i morali smo se pomagati da bi opstali. Dijelili smo dobro i zlo, svakodnevno družeći se i to je ostavilo traga. Mi i sad idemo jedni drugima nenajavljeni i bez povoda. Iako više ne zavisimo od pomoći komšija, mi smo tu jedni za druge ako šta zatreba. I sad ako ste vi gosti mog komšije, onda ste po starom običaju i moji gosti. Komšiluk ti je oduvijek bio kao familija".

Razgovarala: Erna Krnić