3D printanje u medicini u BiH: Po prvi put ne zaostajemo za ostatkom svijeta

Merim Jusufbegović, doktor zdravstvenih nauka i viši asistent na Fakultetu zdravstvenih studija posvećen je popularizaciji i primjeni 3D štampanja u medicini.

Aktivno učestvuje u dizajniranju i 3D štampanju edukacijskih modela koje je predstavio u studiju Novog dana, uz detaljno objašnjenje 3D alata štampanja koji se koriste u medicini.

VIRTUALNI MODEL SE PRETVARA U FIZIČKI

Pojašnjavajući tehnologiju 3D štampanja, rekao je kako se radi o proizvodnji gdje, u zavisnosti koja tehnologija se koristi, virtualni model se pretvara u fizički.

U medicini se virtuelne modeli mogu pretvoriti u fizičke, ali pored modela za edukaciju mogu se praviti i proizvodi koji se koriste u medicini, kao alati, implantati i slično. Upotreba je široka, dodaje.

Na pitanje da li se ti proizvodi mogu koristiti kao zamjenski dio organa, kaže da je tome najbolji primjer model lubanje.

"Postoje materijali koji se mogu sterilisati i samim tim su prošli kriterije da bi bili ugrađeni u tijelo. To je najčešće dio kosti gdje imamo defekt kosti, kroz softver napravimo dio kosti, isprintamo, sterilišemo i ugradimo", rekao je Jusufbegović, prezentirajući model ljudske lubanje napravljen 3D tehnologijom štampanja, koji predstavlja precizno dizajnirani nastavak koji se savršeno uklapa.

Otkrio je i zanimljivu priču o suradnji sa Udruženjem oboljelih od karcinoma dojke i drugih malignih oboljenja "Renesansa".

"Zašto ne bismo napravili protezu koja je namijenjena svakoj pacijentici ponaosob, razgovarali smo s kolegicom iz "Renesanse", pokazali modele koji su dostupni, naš model bi bio za svaku pacijenticu posebno, tražimo zainteresovanu osobu da ponudimo znanje i tehnologiju i da dobijemo povratnu informaciju od korisnika", pojasnio je Jusufovbegović.

Princip 3D štampanje je tu da se nešto individualizira, ističe i nastavlja:

"Ova proteza dojke bi bila namjenjena svakoj osobi pojedinačno, ne kao serijska proizvodnja – to ne želimo, ne takmičimo se sa industrijom, želimo ponuditi nešto tim hrabrim ženama. To su materijali koji mogu da dolaze u dodir sa kožom, sluznicom itd. To je proteza za sve žene koje su prošle proceduru masektomije", pojasnio je.

Na pitanje gdje se printaju ovi proizvodi, kaže da jedan dio na Fakultetu zdravstvenih studija, jedan na Mašinskom fakultetu, a jedan u kućnoj radionici.

Odgovarajući na pitanje koliko košta oprema, kaže od nekoliko hiljada KM, pa do nekoliko miliona.

"Ovo što mi radimo možemo s opremom od par desetaka hiljada maraka, pratimo napredak tehnologije, poboljšanja brzine printanja.", kaže.

Na pitanje da li postoji nauka, industrija gdje se ne može primijeniti 3D, kaže da ne.

"Mislim da ne postoji. Porast je objavljenih naučnih radova u posljednih nekoliko godina. u svijetu se sve više primjenjuje ova tehnologija, i po prvi put ne zaostajemo za ostatkom svijeta, idemo korak u korak. Mi u Sarajevu smo zanimljivi Lund Univerzitetu koji dnevno 3-4 naučna rada objavljuje, upravo jer imamo taj naučni dio o 3D printanju. Zaista idemo u korak sa svijetom.", zaključuje.