U Sarajevu dom za svećenike bez obitelji: Život dostojan čovjeka i u starosti

U samom srcu Sarajeva, tik uz Vrhbosansko bogoslovno sjemenište, nalazi se Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije – prostor u kojem se život svećenika koji su u starosti ili bolesti morali prekinuti svoju aktivnu službu nastavlja u miru, sigurnosti i dostojanstvu. Ova ustanova, jedinstvena u Bosni i Hercegovini, već više od desetljeća svjedoči kako Crkva brine o svojim pastirima i kada više ne mogu stati pred oltar ili biti na raspolaganju župama.

Sarajevo – grad suživota i vjerske raznolikosti

Sarajevo je stoljećima bilo prepoznato kao centar kulture, susreta i suživota različitih religija. U krugu od svega 300 metara zračne linije, uz Svećenički dom, nalaze se i Katedrala Srca Isusova, Stara pravoslavna crkva, sarajevska sinagoga te Begova džamija – kao i mnoge druge bogomolje. Upravo ta blizina pokazuje posebnost Sarajeva: grad u kojem različite vjere i tradicije ne stoje jedna nasuprot drugoj, već rame uz rame, u međusobnom poštovanju.

Ideja rođena iz potrebe

Svećenički dom nije nastao slučajno. Na godišnjem susretu dijecezanskih svećenika 17. rujna 2003. godine donesena je odluka da se krene u izgradnju ustanove koja će osigurati dostojanstven život onima koji su cijeli život darovali Crkvi. Već u veljači 2004. imenovana je Inicijalna skupina za realizaciju projekta, a godinu kasnije i Radna skupina. Kupovina zemljišta u prosincu 2006. označila je početak ozbiljnih priprema.

Nakon blagoslova gradilišta u rujnu 2007., uslijedili su pravni procesi, potpisivanje ugovora o izvođenju radova i kreditno zaduženje. Radovi su započeli u listopadu 2008., a 8. travnja 2009. nadbiskup Vinko kardinal Puljić blagoslovio je kamen temeljac. Bilo je to u ime Presvetog Trojstva i u vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI., kao snažna poruka zajedništva i vjere u budućnost ovog projekta.

Projekt je realiziran dobrotom svećenika, župa i brojnih dobročinitelja koji su prepoznali važnost ovakve ustanove. Po nacrtu arhitekte Nikole Masleja, podignut je objekt koji je 2010. blagoslovljen i svečano otvoren, a već u svibnju 2011. primio prve stanare.

Otvorenje i prvi stanari

Svečani blagoslov i otvorenje objekta održani su 11. prosinca 2010. godine. Već nekoliko mjeseci kasnije, 2. svibnja 2011., u Dom su uselili prvi stanari – umirovljeni svećenici koji su dotad stanovali u prostorijama Bogoslovije. Tim činom završeno je jedno poglavlje višegodišnjeg truda, a otvorena nova stranica u životu Crkve u BiH.

Dom s toplinom i sadržajem

Danas Dom raspolaže s dvadeset apartmana, od kojih svaki ima 50 kvadrata i sadrži radnu i spavaću sobu, kupaonicu, čajnu kuhinju i balkon. Svećenicima su osigurani redoviti obroci, medicinska njega, ali i prostor za zajedničke i individualne duhovne aktivnosti. Posebna pažnja posvećuje se rekreativnom prostoru, jer Dom nije zamišljen kao ustanova zatvorenog tipa, već kao mjesto života, susreta i druženja.

„Naša je želja bila da se svećenici i u starosti osjećaju korisno, voljeno i cijenjeno. Oni su godinama bili oslonac vjernicima – sada je vrijeme da zajednica bude oslonac njima“, poručuju iz uprave Doma, na čijem je čelu ravnatelj vlč. Vlado Vrebac.

Samoodrživost kao model budućnosti

Ono što Svećenički dom izdvaja jeste i njegova financijska konstrukcija. U sklopu objekta nalaze se poslovni prostori i čak 89 parking mjesta u centru Sarajeva. Njihovim iznajmljivanjem osigurava se samoodrživost, čime je Dom postao primjer mudrog i odgovornog planiranja. Tako se smanjuje financijski teret, a svećenici mogu biti mirni da će institucija u kojoj

borave imati stabilnu budućnost.

Poruka zahvalnosti

Trenutno u Domu živi dvadesetak umirovljenih svećenika. Svakodnevica im prolazi u molitvi, razgovoru, druženju, ali i u miru koji je često bio luksuz dok su vodili župe i pastoralne aktivnosti. Za njih, Dom nije samo krov nad glavom, već izraz zahvalnosti Crkve i zajednice za desetljeća služenja.

Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije tako je mnogo više od građevine – on je svjedočanstvo ljubavi, solidarnosti i brige za one koji su cijeli život darovali drugima. Pokazuje da se dostojanstvo svećenika ne završava s umirovljenjem, već da se u starosti nastavlja čuvati kroz pažnju i skrb zajednice kojoj su posvetili svoj život.

Građani Sarajeva i svi posjetitelji grada pozvani su da koriste ovaj parking prostor – na taj način ne samo da dobijaju sigurno mjesto u centru grada, nego i izravno pomažu održavanju ustanove koja brine o svećenicima bez porodice.