Uljana repica sve popularnija: Stabilan otkup i veći podsticaji privlače farmere u BiH

Na području Gornjih Gorica kod Brčkog, usjevi uljane repice ove godine bilježe vrlo dobre rezultate, a interes poljoprivrednika za ovu kulturu je u porastu, ponajviše zbog njene otpornosti na klimatske promjene i osiguranog otkupa.

Među proizvođačima koji su se opredijelili za ovu biljnu vrstu je i Anto Matić iz Vitanovića, povratnik iz Njemačke, koji se poljoprivredom bavi dugi niz godina. Kako navodi, uzgoj uljane repice vidi kao alternativu kukuruzu, čija je proizvodnja sve nesigurnija zbog učestalih suša.

"Kukuruz u posljednje vrijeme više ne sijem jer nema prinosa. Suša ga uništi. Uljana repica je zahtjevna kultura, ali ima siguran otkup i stabilnu isplatu, što je danas presudno", ističe Matić i navodi da je tokom boravka u inostranstvu radio kao vodoinstalater, ali se ipak odlučio na povratak, jer je prevagnula vezanost za rodni kraj, dok mu se poljoprivreda pokazala kao isplativija opcija.

Prema njegovim riječima, riječ je o kulturi koja zahtijeva značajna ulaganja i pažnju, naročito u početnim fazama razvoja, kada je osjetljiva na štetočine i zahtijeva intenzivnu zaštitu. Dodatne poteškoće predstavljaju sjetveni radovi tokom ljeta, kada su zemljište i vremenski uslovi često nepovoljni.

"Potrebno je mnogo rada od sjetve do žetve, ali kada dođe vrijeme vršidbe, to je jedna od najjednostavnijih kultura za kombajniranje i skladištenje", kaže Matić.

Usjevi se trenutno nalaze pri kraju faze cvjetanja, dok se žetva očekuje krajem juna. Na površini od šest hektara procjenjuje se prinos od oko 250 kilograma po dulumu, s tim da konačni rezultati uveliko zavise od vremenskih prilika.

Jedan od važnih elemenata koji utiču na izbor proizvodnje jeste i visina podsticaja. Za uljanu repicu oni iznose približno 60 KM po dulumu, što je znatno više u poređenju s kukuruzom i pšenicom, gdje podsticaji iznose oko 33 KM.

"Bez podsticaja bi proizvodnja bila upitna. Troškovi goriva, đubriva i zaštitnih sredstava su ogromni. Ipak, ono što nas najviše održava jeste siguran otkup", ističe Matić, napominjući da saradnja s kompanijom Bimal traje već 25 godina, tokom kojih nije imao poteškoća u vezi s naplatom.

Ipak, ukazuje i na nedovoljnu institucionalnu podršku sektoru poljoprivrede.

" U Europi poljoprivrednici imaju subvencionisano gorivo i mnogo veće podsticaje. Kod nas to nije slučaj. Ako nema ozbiljne podrške, pitanje je ko će se uopšte baviti proizvodnjom hrane u budućnosti", smatra on.

Slične ocjene iznose i stručnjaci. Toni Babić iz Instituta za razvoj i unapređenje poljoprivrede (IRUP), koji djeluje pri kompaniji Bimal, navodi da ova kultura sve više dobija na značaju.

"Ova kultura se vraća na velika vrata jer dobro podnosi klimatske promjene i ima značajnu nutritivnu vrijednost. Takođe, proizvođači imaju sigurnog partnera u otkupu", navodi Babić.

Kako pojašnjava, uljana repica spada u berzanske proizvode, pa se njena cijena formira tržišno, ali proizvođačima dodatnu sigurnost pruža minimalno zagarantovana otkupna cijena.

U Bosni i Hercegovini je ove godine pod uljanom repicom oko 3.000 hektara, a rast površina bilježi se već nekoliko godina. Ipak, širenje proizvodnje ograničeno je pravilima plodoreda, jer se ista kultura na istoj parceli ne može uzgajati najmanje pet godina.

Uprkos određenim izazovima, proizvođači ističu da će razvoj poljoprivrede u narednom periodu u velikoj mjeri zavisiti od ekonomskih faktora i sigurnosti plasmana.

"Na kraju, sve se svodi na računicu, gdje je isplativije, tu će proizvođači ići. Ali jedno je sigurno, bez domaće proizvodnje hrane nema ni stabilne budućnosti", zaključuje Matić.