Godišnji odmor u BiH: Koja su prava zaposlenika u FBiH, RS i Brčko distriktu?

Radnik koji prvi put zasniva radni odnos ili ima prekid između dva radna odnosa duži od 15 dana stiče pravo nakon 6 mjeseci rada.

Radnik koji prvi put zasniva radni odnos ili ima prekid duži od 30 radnih dana stiče pravo nakon 6 mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca.

Radnik koji prvi put zasniva radni odnos ili ima prekid rada duži od 15 dana stiče pravo nakon 6 mjeseci neprekidnog rada kod trenutnog poslodavca.

Najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki mjesec rada.

Jedan dan odmora za svaki mjesec rada u kalendarskoj godini.

Jedan dan godišnjeg odmora za svaki mjesec rada kod poslodavca.

Najmanje 20 radnih dana u toku kalendarske godine.

Najmanje četiri radne sedmice, odnosno najmanje 20 radnih dana.

Najmanje 20 radnih dana.

U praksi najviše 30 radnih dana, osim ako kolektivnim ugovorom nije drugačije regulisano. Trajanje može zavisiti od prirode posla i uslova rada.

Uvećanje se može ostvariti po osnovu radnog staža ili drugih osnova utvrđenih kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Broj dana može biti uvećan po osnovu radnog staža: za svake tri godine radnog staža radniku pripada jedan dodatni dan godišnjeg odmora.

Najmanje 24 radna dana godišnjeg odmora.

U dostavljenom tekstu nije posebno izdvojeno.

Najmanje 24 radna dana godišnjeg odmora.

Može se koristiti odjednom ili u dva dijela. Ako se koristi u dijelovima, prvi dio traje najmanje 12 radnih dana i koristi se do kraja kalendarske godine.

Može se koristiti u dijelovima. Prvi dio treba trajati dvije radne sedmice u toku kalendarske godine.

Može se koristiti u dijelovima. Prvi dio se koristi u trajanju od dvije sedmice neprekidno u toku kalendarske godine.

Preostali dani koriste se najkasnije do 30. juna naredne godine.

Drugi dio koristi se najkasnije do 30. juna naredne godine.

Preostali godišnji odmor koristi se najkasnije do 30. juna naredne godine.

Poslodavac priprema rješenja o korištenju godišnjeg odmora i pisanom odlukom obavještava radnika najmanje sedam dana prije korištenja.

Poslodavac može opštim aktom i ugovorom o radu urediti način korištenja odmora, ali ne smije mijenjati zakonska pravila. Dužan je do 30. juna obavijestiti radnika o načinu korištenja godišnjeg odmora.

Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najkasnije do 30. maja tekuće godine.

Radniku pripada naknada plaće u iznosu koji bi ostvario da je radio u tom periodu.

Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini plate koju bi ostvario kao da je radio.

Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini pune plaće, kao da je za to vrijeme bio na radu.

Ne postoji zakonska obaveza za isplatu regresa. Poslodavac ga može isplatiti dobrovoljno. Maksimalno neoporezivi iznos je 50% od prosječne tromjesečne plaće koju objavljuje FZS.

Radnik koji je iskoristio prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od 10 radnih dana ima pravo na regres; visina regresa nije zakonom definisana.

Ne postoji zakonska obaveza za isplatu regresa. Poslodavac ga može isplatiti dobrovoljno. Iznos je u potpunosti oporeziv.

Radnik se ne može odreći godišnjeg odmora niti mu ga poslodavac može uskratiti. Ako zbog krivice poslodavca ne iskoristi odmor kod prestanka radnog odnosa, poslodavac isplaćuje naknadu za neiskorišteni odmor.

Ako radnik krivicom poslodavca nije iskoristio godišnji odmor, ima pravo na naknadu štete u visini prosječne plate ostvarene u prethodna tri mjeseca, srazmjerno dužini neiskorištenog odmora.

Radnik kojem prestaje radni odnos koristi odmor srazmjerno vremenu provedenom kod poslodavca u toj godini, prije prestanka rada. Ako ga ne iskoristi u cijelosti ili djelimično, ima pravo na naknadu štete srazmjerno neiskorištenom dijelu. Izuzetno, poslodavac i radnik mogu se pisano dogovoriti o novčanoj naknadi umjesto korištenja odmora.