Stan za 2-3 hiljade KM po kvadratu? Sve više bh. kompanija vraća ovaj model

Sve veći nedostatak radne snage mijenja način na koji kompanije pokušavaju privući i zadržati zaposlene. Zbog toga se u Sloveniji ponovo primjenjuje model poznat još iz vremena bivše Jugoslavije, u kojem poslodavci grade, kupuju ili iznajmljuju stanove za svoje radnike. Takva praksa nije rezultat nostalgije za nekadašnjim sistemom, već odgovora na tržišne okolnosti u kojima sama visina plate često više nije dovoljna da zadrži kvalitetne zaposlenike.

Slični projekti već se pojavljuju i u Bosni i Hercegovini. Među kompanijama koje su najavile gradnju stambenih jedinica za svoje radnike nalaze se travnički GS-TMT i kompanija Alternativa iz Hrasnice.

GS-TMT je još ranije predstavio plan izgradnje stambenog naselja u blizini fabrike u Travniku. Kompanija je kupila oko 12.000 kvadratnih metara zemljišta na kojem je predviđena gradnja osam zgrada sa ukupno 88 stanova. Ideja je zaposlenima omogućiti da pod povoljnijim uslovima riješe stambeno pitanje i ostanu živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini.

Kako je za Oslobođenje kazala Snježana Köpruner, dugogodišnja direktorica i većinska vlasnica GS-TMT-a, projekat je trenutno u fazi pripreme.

"Sada tražimo ponude ko bi nam to gradio. Na putu smo da vidimo koliko bi sve to koštalo i da pronađemo najbolje uslove za radnike. To nisu stanovi za komercijalnu prodaju, nego stanovi za radnike."

"Kvadrat stana za 2-3 hiljade KM"

Prema riječima Köpruner, namjera je da cijena kvadratnog metra bude što bliža realnim troškovima izgradnje.

"Kvadrat ne mora koštati dvije ili tri hiljade maraka ako ga je moguće izgraditi za 1.000 ili 1.200 maraka. Gledamo da nađemo najbolje ponude. Naš arhitekt je uradio projekat, a dali smo ga i drugoj firmi da ga malo revidira", ističe.

Prema njenim riječima, plan nije izgraditi samo nekoliko stambenih objekata, već formirati funkcionalno naselje sa dodatnim sadržajima.

"To ima sasvim drugi smisao života, ima i druge sadržaje i drugačiju strukturu. Ne bih htjela da žurimo, nego da to napravimo kako spada i pod najboljim uvjetima za radnike", naglašava Köpruner i dodaje da realizacija projekta nije upitna.

"Zgrade će biti izgrađene, to je sto posto. Da smo išli u komercijalnu prodaju, sve bi išlo mnogo brže, ali želimo da stanovi budu što povoljniji za radnike", napominje.

Iz kompanije Alternativa navode da je njihov projekat stigao do završne faze pribavljanja građevinske dozvole, nakon čega bi trebali početi građevinski radovi. Ističu da je realizacija usporena zbog dugotrajnih administrativnih procedura i pribavljanja potrebnih saglasnosti nadležnih institucija.

"Radove ćemo nastojati završiti u što kraćem roku, a procjena je da je rok od godinu ostvariv", naveli su iz Alternative za Oslobođenje.

Prilikom dodjele stanova prednost će imati zaposleni koji ispune kriterije poput dužine radnog staža u kompaniji, doprinosa poslovanju, radnog mjesta, broja članova domaćinstva i kreditne sposobnosti.

Iz Alternative navode da će stanovi biti prodavani po cijenama približnim stvarnim troškovima izgradnje, uz desetogodišnji kredit s fiksnom kamatnom stopom.

"Očekujemo da će cijene biti znatno niže od tržišnih, posebno uz mogućnost oslobađanja od plaćanja PDV-a pri kupovini prve nekretnine u novogradnji", istakli su.

Bh. privrednik i dugogodišnji član rukovodstva Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović smatra da bi radnička stanogradnja mogla biti jedna od efikasnih mjera za ublažavanje odlaska radno sposobnog stanovništva iz Bosne i Hercegovine.

Ukazuje da su cijene nekretnina dostigle nivo na kojem većina građana, čak ni domaćinstva sa dvije solidne plate, teško može kupiti stan. Zbog toga smatra da bi trebalo razviti modele koji bi omogućili izgradnju stanova za radnike i njihov otkup pod znatno povoljnijim uslovima.

"Građevinski gledano, danas kvadrat stana nije preskup", kaže Smailbegović, ali naglašava da kada se dodaju cijene zemljišta, renti, priključaka, zarade investitora... cijena znatno raste i dođe na zaista vrlo visok nivo.

Podsjeća da je Udruženje poslodavaca FBiH kroz Inicijativu za reindustrijalizaciju BiH predložilo razvoj modela radničke stanogradnje u kojem bi učestvovali poslodavci, država i lokalne zajednice.

Kako kaže, kompanije koje su samostalno pokrenule ovakve projekte već pokazuju da postoji interes za takav pristup, ali smatra da bi organizovaniji model dao još bolje rezultate.

"Međutim, kad bi se tome organizovano pristupilo, kad bi država dala besplatno zemljište za gradnju takvih zgrada, kad bi imali priključke koji se ne bi plaćali, ako bi se općine ili odrekle ili naplatile neke minimalne rente, tada bi kvadrat stana, sasvim sam siguran, bilo gdje u BiH bio čak ispod 2.000 KM", poručuje.

Nematerijalne pogodnosti sve važnije

Ekonomski analitičar Admir Čavalić smatra da gradnja stanova za zaposlene predstavlja uobičajenu tržišnu praksu koja je u razvijenim zemljama prisutna godinama, a služi kao način privlačenja i zadržavanja radne snage.

Pojašnjava da se pogodnosti koje poslodavci nude zaposlenima mogu podijeliti na materijalne i nematerijalne, pri čemu se u prvu grupu ubrajaju plata i novčane naknade, dok drugu čine svi ostali benefiti.

"Kako se BiH razvija, godine prolaze, nedostaje radne snage, sve veći naglasak je na tzv. nematerijalnim kompenzacijama koje mogu biti banalne. Tipa neko želi da mu je na poslu toplo ili hladno, da nema buke... Međutim, mogu biti i krucijalne poput onih da zaposleni žele vrtić u fabrici, kakvih slučajeva već ima u našoj zemlji. Ili žele da im se riješi stambeno pitanje", navodi Čavalić i dodaje da je to nešto prisutno širom svijeta u tržišnim ekonomijama.

Prema njegovim riječima, takve pogodnosti postaju važan dio strategije zapošljavanja jer zaposlenima u određenom trenutku više nije presudno samo povećanje plate za nekoliko stotina maraka.

Čavalić podsjeća da se rješavanje stambenog pitanja ranije uglavnom vezivalo za menadžerske ugovore, dok danas sve više kompanija razmišlja o tome da slične pogodnosti ponudi i proizvodnim radnicima. Smatra da će tržište rada određivati intenzitet takvih mjera, posebno u zanimanjima za kojima postoji velika potražnja.

Kao primjer navodi i angažovanje stranih radnika iz Indije, Nepala i Bangladeša, kojima poslodavci u velikom broju slučajeva obezbjeđuju smještaj.

"Kada dođu kod nas, imaju krov nad glavom, a to je i u interesu poslodavca. Ne govorimo nužno o stanovima, ali govorimo o minimalnim uslovima za život koji im se moraju obezbijediti", kaže Čavalić i zaključuje da će kompanije koje žele privući i zadržati produktivne radnike morati sve više razvijati sistem nematerijalnih pogodnosti i drugih oblika kompenzacije, što je praksa koja se u zapadnim zemljama u okviru menadžmenta izučava već decenijama.