Nemogućnost ovjere zdravstvenih knjižica s kojom su se suočili rudari iz Zeničko-dobojskog kantona prošlog mjeseca, ogolila je brojne manjkavosti zdravstvenog sistema. Šta to znači za ostale korisnike zdravstvene zaštite i ko u konačnici najviše ispašta?
Uplata doprinosa za zdravstvo ne smije biti „pitanje dobre volje poslodavca“ nego zakonska obaveza, jer je, u konačnici, i radnicima prilikom obračuna – to odbijeno od plaće. Iako se radi o jasnim zakonskim propisima, zenički rudari su se ovim problemom suočili prošlog mjeseca kada im je onemogućena ovjera zdravstvenih knjižica zbog neuplaćenih doprinosa. Zbog ogromnog duga, ispaštaju i ostali zdravstveni osiguranici, građani Zeničko-dobojskog kantona.
"To su lijekovi koji nisu kupljeni, to je medicinska oprema koja nije nabavljena, to su preventivni programi koji nisu prošireni, to su ortopedska pomagala koja se finasiraju iz istog sistema. To su sredstva za banjsko-klimatsko liječenje naših osiguranika. To su ulaganja koja su se mogla unaprijediti u zdravstveno zaštitu svakog građanina ZDK", pojašnjava Ahmed Kasap, direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja ZDK.
Ukupan dug Rudnika prema Zavodu zdravstvenog osiguranja iznosi više od 175 miliona maraka, a među dužnicima su i Željeznice Federacije BiH, Željezara Zenica, KTK Visoko, Krivaja Zavidovići, Metalno, Zenicatrans i drugi. Zanimljivo, sve javna preduzeća… Zbog ovog, ne ispaštaju samo rudari, nego i ratni vojni invalidi, paraplegičari, onkološki pacijenti i ostali. Strahuju da bi umjesto poboljšanja zdravstvenih usluga, mogli ostati i bez prava za koja su se dosad izborili.
"Što smo mi, prvi put došli do procedura da su oni nama kao posebnoj kategoriji povećali protetiku oka, ruke, noge i ostalih sanitetskih materijala po pitanju RVI", govori Amir Mujkić, predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida ZDK.
"Ono što je nama najbitnije, da se zadrži stabilnost, da zadržimo dostiguta prava i da nastavimo ono što smo radili. Ako dođemo u situaciju da nam se umanjuju prava i onda imamo veliki probleme za jedan dio populacije koji ne može sebi da obezbijedi, da priušti određena pomagala koja im život znače", naglasio je Harun Aliefendić, predsjednik UO Udruženja paraplegičara Zenica.
S ciljem pružanja bolje zdravstvene zaštite, naročito onkološkim pacijentima, Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja je u proteklom periodu izdvojio dodatna sredstva, pa je omogućeno da se dijagnostičke pretrage vrše i u privatnim zdravstvenim ustanovama da bi se smanjile liste čekanja.
"Mi nemamo kad čekati. Ja sam u zadnja dva mjeseca izgubio tri saradnika, veoma aktivna saradnika. Svaki dan nekoga gubimo zato što ne možemo na vrijeme i kvalitetno da se liječimo", navodi Boris Crljenica, predsjednik Udruženja onkoloških pacijenata SNOP Zenica.
"Meni ovdje malo smeta kao građaninu, jednostavno privatni sektor sav mora plaćati unaprijed te sve, da država jednom poslije 30 godina da kaže, ne može, mora država da riješi ove stvari", dodaje Mujkić.
Dok se ovakvi problemi ne počnu rješavati sistemski i dalje ćemo lijekove nabavljat „na crno“, za liječenje djece angažovati humanitarne brojeve, a ljekare – specijaliste, nakon što ih odškolujemo, tjerati iz zemlje. Posljedice bi mogle biti i mnogo teže ako se odmah ne počne jačati zdravstvena zaštita stanovništva, posebno ugroženih kategorija.
