U Sarajevu postoji mjesto čija su vrata uvijek otvorena. Put do posla nekima je teži nego drugima, a ovdje su ljudi dobili podršku koju su tražili.
A.R.T. Menssana je sarajevsko socijalno preduzeće koje zapošljava osobe sa mentalnim poteškoćama i invaliditetom. Ono što rade je posao kao i svaki drugi: štampaju, kopiraju, uvezuju i prave poklone s printom, za firme i za pojedince.
O tome kako je sve počelo priča Merima Bradarić Srna, direktorica marketinga i prodaje u A.R.T. Menssani.
Od jednostavnih zadataka do ideje o firmi
Udruženje Menssana postoji od 2012. godine, a osnovali su ga psiholozi i psihijatri koji su primijetili da u sistemu nedostaje jedna karika podrške. Dnevno-rehabilitacijski centar u sklopu udruženja otvoren je 2019. godine. U njemu su korisnici, uz izlete, posjete pozorištu i druženja, preuzimali i jednostavne radne zadatke. Dvije korisnice, koje su zvali domaćicama, dočekivale bi ostale, pripremale kafu i pospremale prostor nakon odlaska.
U udruženju su primijetili da se ljudi koji te zadatke rade bolje osjećaju. Prema riječima Bradarić Srne, dugo im se govorilo da ne mogu raditi, da im posao nije potreban jer primaju naknadu, a često ih se svodilo na „socijalne slučajeve“. U centru su ljudi pokazali da mogu.
Zašto firma
Neki korisnici su našli posao u drugim kompanijama, ali je put do tamo bio komplikovan. Bradarić Srna objašnjava da zakon o zapošljavanju osoba sa invaliditetom postoji, ali da su predrasude i dalje jaka prepreka.
"Ne možemo ih sve zaposliti da budu domaćini u centru. Hajde onda da probamo da osnujemo kompaniju. Ideja je nastala tako", kaže Bradarić Srna.
Od ideje do registracije prošlo je oko godinu dana. Počeli su s kopirnicom jer su u tim poslovima prepoznali priliku za uključivanje korisnika i razvoj održivog poslovanja. Uz kopirnicu otvorili su psihološko savjetovalište za sve građane. Bradarić Srna objašnjava da udruženje, prema svom statutu, nije moglo naplaćivati usluge savjetovanja. Podršku dopunjava Info centar Menssana, koji ljude upućuje na sljedeći korak u sistemu.
Korak po korak do veće ponude
Kapital s kojim su krenuli bio je skroman, kao što je uobičajeno u nevladinom sektoru, kaže Bradarić Srna. Zato su u početku mogli nuditi samo štampanje, kopiranje i uvez. Kroz program „Korak po korak“, koji zajedno provode Fondacija Mozaik i Sparkasse Bank, ponudu su proširili: danas nude štampu na majicama, šoljama, kačketima, kišobranima i podlogama za miša, u manjim i većim serijama.
"Upravo kroz taj program omogućeno nam je da ponudimo puno više usluga i otvoreno nam je drugačije tržište nego kad smo imali samo kopirnicu", kaže Bradarić Srna.
Posao kao oslonac
Do Udruženja Menssana ljudi stižu uz preporuku stručnjaka. Psihijatri i psiholozi koji ih prate u zdravstvenim ustanovama procijene da bi im koristilo radno okruženje i preporuče im da dođu. Rad u Menssani nije tretman: terapiju i dalje dobijaju u zdravstvenim ustanovama. Menssana je, kako kaže Bradarić Srna, „produžena ruka“ koja pomaže da se postignuto održi, a ljudima daje i razlog da ustanu ujutro i izađu iz kuće.
Šta takav rad znači u praksi, Bradarić Srna pokazuje na dva primjera iz dnevnog centra. Jedna korisnica je zahvaljujući aktivnostima u centru, uz nadzor ljekara, prestala uzimati pet vrsta lijekova. Korisnik koji se suočavao s teškim oblikom depresije i živio sam, u centru je dobio razlog da ustane, obuče se i izađe iz kuće.
Cilj, objašnjava Bradarić Srna, jeste podržati ljude da nastave s liječenjem prema preporukama stručnjaka, uz svakodnevne aktivnosti i radni angažman koji im pružaju osjećaj svrhe. "Ako samo kažeš da ne možeš, to je onda uvjerenje. Nije činjenica. Uvjerenja se mogu mijenjati", kaže ona.
Ni izuzetak, ni čudo
Ovdje rade ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici, a da ni ne znamo da imaju dijagnozu, kaže Bradarić Srna.
"Ne znamo što nam život nosi. Ali ono što mi pokušavamo ovdje jeste da za barem određenu grupu ljudi uradimo nešto lijepo. Nešto što će biti vrijedno za njih", kaže ona.
Cilj A.R.T. Menssane je razviti posao do te mjere da može zaposliti što više ljudi koji to žele. Time bi, objašnjava Bradarić Srna, ljudi manje zavisili od socijalne podrške, a sistem bi oslobodio sredstva za druge potrebe. Kad neko kupi šolju, kaže ona, taj novac može pomoći da se nekome isplati plata.
"Nije nam cilj da napravimo tužnu priču. Zaista želimo da ponudimo kvalitetnu uslugu, a to što radimo nešto dobro je samo dodatna vrijednost", kaže Bradarić Srna.
