Kome (ne) treba državno ministarstvo poljoprivrede

Enes Hasanović, poljoprivrednik iz Kalesije kaže: "Kad sjeme baciš u suhu zemlju, ono ne nikne dok ne nakisne. Isto tako, dok ne nakisne gore nekome, ne dođe u glavu da to treba tako, mi džaba samo pričamo. Evo mi jedina država u svijetu koja nema ministarstvo za poljoprivredu na nivou države. Sve dok ne budemo imali krovno ministarstvo, nema naprijed."

Ideja o državnom ministarstvu poljoprivrede nije se još ni omladila, a već su je štetočine napale sa svih strana. Poljoprivrednici i stručnjaci su jednoglasni - mora postojati koordinaciono državno tijelo. Ali, kao i uvijek, među onima koji odlučuju ni interesa, ni dogovora.

Sanela Klarić, predsjednica Udruženja "Savjet za zelenu gradnju" naglašava: "Ako su oni u koži čovjeka u BiH, podržavaju. Ako govore kao političari iz RS-a, oni to ne podržavaju."

Pravdaju svoje stavove time što ministarstva poljoprivrede nema u ustavu zemlje, a ista zemlja je potpisnica mnogih ugovora prema kojima je državno tijelo, makar se i ne zvalo ministarstvo, prioritet.

Ian Baker, stručnjak za ruralni razvoj V. Britanije ističe: "Bez uspostave tijela na državnom nivou sljedeću prepreku pristupanja EU ne možete prijeći, a poljoprivrednici će i dalje biti uskraćeni za sredstva na koja imaju pravo."

Za neuspjeh se uglavnom uspješno smišljaju opravdanja. Naše opravdanje je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

"Ono u ovom trenutku ne zadovoljava finansijske i neke  druge kriterije da bi bilo dovoljno kao koordinacijski mehanizam", kaže Baker.

Jer da je dovoljno, ne bismo gubili milione godišnje. Od 2007. Hrvatska je u svoju poljoprivredu povukla 330 miliona eura. Nama namijenjeni euri su propali. Ne možemo ih vratiti, baš kao ni vrijeme - dvanaest godina u kojima smo postigli koliko susjedi za 12 mjeseci. Zato će oni u Evropu - a mi svako u svoj tor.

(Izvor: NTV Hayat)