Nakon poplava koje su pogodile i metalski sektor: Tržište ne može čekati

Nakon katastrofalnih poplava koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu očekivati je da će metalski sektor kao njen najjači, najuspješniji industrijski i izvozni sektor pokazati negativne trendove rasta u narednom periodu.

Prema zadnjim podacima, prije poplava je metalski sektor u višegodišnjem prosjeku činio oko 32% od ukupnog izvoza zemlje (u 2013. godini 3.168.421.486 KM što čini 37,8%), 25% od ukupne proizvodnje Bosne i Hercegovine, te upošljavao 30.380 radnika ili 25,18% od svih uposlenih u prerađivačkoj industriji, odnosno 4,7% uposlenih u privredi BIH.

Uništene mašine

Nastradale kompanije iz oblasti metalske i elektroindustrije Bosne i Hercegovine se suočavaju sa skoro istim problemima uništenim mašinama I smanjenim proizvodnim kapacitetima što je rezultiralo gubitkom značajnog domaćeg ali i međunarodnog tržišnog udjela. Realna prijetnja ugroženom dijelu metaloprerađivačkog sektora je ionako nizak stepen iskorištenosti kapaciteta i stara oprema. Međutim, za razliku od agrarnog sektora, procjena indirektne štete u metalskom i elektro sektoru je znatno veća.

Primjera radi, kompanija Trudbenika.d. Doboj je pretrpjela velike štete na lokaciji Usora (prema preliminarnoj gruboj procjeni šteta iznosi 5.612.528KM), na mjestu centrale gdje su poplavljeni svi objekti (pogon livnice tople obrade i galvanizacije, pogon bravarije, pogon razvoja i prototipa, pogon velikih kompresora, pogon malih kompresora, pogon servisa i remonta, farbarija, ispit na stanica, upravna zgrada sa aneksom, restoran i portirnica). Dubina vode, zavisno od terena, iznosila je od 1,5 do 2 metra. Trudbenik a.d. Doboj ima u vlasništvu cca 300 mašina. Sve mašine supotopljene, a najveća šteta je na CNC mašinama zbog uništene elektronike.

Stoga je potrebno na svakoj mašini zamijeniti ili remontirati motore i regulacionu i mjernu opremu. Gotovo sve mašine su strane proizvodnje zbog čega je njihovo servisiranje izuzetno skupo.

Ukupna preliminarna direktna šteta kompanije Trudbenik na svim lokacija ma iznosi 5.717.328 KM.

Efekti štete su dvostruki raskinutiugovori u slučaju direktnog plasmana robe domaćih kompanija na strano tržište, sa jedne strane, i izgubljeni ugovori sa kupcima na poplavom zahvaćenim područjima, sa druge. Kao i u ostalim privrednim granama, konkurentnost kompanija metalskog i elektro sektora ugrožena je uništenom infrastrukturom i otežanim komunikacijama. Dodatni problem na putu pronalaska strateških ino partnera je ugrožena atraktivnost Bosne i Hercegovine kao lokacije za privlačenje domaćih i direktnih stranih investicija zbog prijetnje od ponovnih poplava u slučaju da se ne izgradiadi nkvatan sistem zaštite i prevencije od sličnih katastrofa. Realna prijetnja za budućnost ovog sektora je i prognoza da će se zbog novonastale štete još manji iznos neto profita preusmjeravati na aktivnosti istraživanja i razvoja (0,5% prije poplava), što će direktno ugroziti našu poziciju na međunarodnom tržištu. S tim u vezi, u narednom period je potrebno intenzivnije razvijati istraživačke projekte EU fondova u metaskom sektoru i omogućiti tehničku pomoć za podršku pripremi tih projekata u kompanijama.

Mnoge su kompanije revidirale svoje strateške planove i donijele konkretne akcione planove za sanaciju štete I oporavak koji se uglavnom odnose na dokapitalizaciju i strateška partnerstva, remont i servis postojeće opreme, apel i inicijative ka državnim organima za lobiranje u korist interesa poplavom ugrožene privrede, finansijsku podršku u vidu grant sredstava i povoljnih kredita, te oslobađanja od plaćanja određenih doprinosa i poreza na profit.

Mjere za sanaciju šteta

Treba imati u vidu da je i građevinski sektor pretrpio znatne štete. Tako je tokom poplava koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu kompanija Širbegović, i pored preduzetih mjera predostrožnosti, pretrpjela direktne i indirektne štete.

S tim u vezi, kompanija Širbegović je za jedno sa još 16 firmi sa područja opšti na Lukavac i Gračanica predložila mjere za sanaciju šteta od poplava ugroženih privrednih subjekata. U cilju očuvanja radnih mjesta i pokretanja proizvodnje g. Faruk Širbegović je u ime privredni ka ovog regiona naveo da je potrebno osigurati grant sredstava u iznosu od po 5.000 KM po jednom radniku koja bi se uplatila na račun privrednih subjekata u najkraćem roku, te osigurati poreske nolakšice privrednim subjektima koji su pogođeni poplavama, što se prvenstve no odnosi na oslobađanje od plaćanja svih doprinosa koji se plaćaju na svako radno mjesto u narednih godinu dana, odnosno minimalno 5.000 KM godišnje po radniku, oslobađanje od obaveze plaćanja poreza na dobit i akontacije poreza na dobit, te oslobađanje od bilo kakvog plaćanja koja se odnose na investiranje, izmještanje pogona na svim nivoima vlasti (plaćanje rente, priključaka na elektro, vodne, kanalizacione I telefonske instalacije, pretvaranje poljoprivrednog zemljišta u građevinsko I slično). Smatraju da je potrebno osigurati i posebne kreditne linije iz kojih bi se odobrila povoljna kreditna sredstva za privredne subjekte u iznosu od po 10.000 KM po uposlenom radniku.

Jedna od kompanija stradalih u poplavama je i RPC Superfos Balkan (bivši Helioplast) koji je pretrpio direktnu štetu od cca 1.250.000 KM, a indirektnu od 2.000.000 KM. Budući da su i ostale dvije firme, Trgoplasttrans i Plastoflex Gračanica, koje su u vlasništvu suvlasnika RPC Superfos Balkan poslovno vezane za firmu koja je pretrpjela velike štete u poplavama (FEN BH Puračić) I koja još nije pokrenula svoje poslovanje, procjenjuje se da je u navedenim indirektna šteta cca 800.000 KM. Zbog obustavljenog poslovanja u Trgoplasttransu i Plastoflexu Gračanica je već došlo do otpuštanja pet radnika. Direktor Helioplasta Suad Helić naglašava da je neophodna pomoć od strane države, prvenstveno u organizaciji zaprašivanja (Helioplast se bavi proizvodnjom ambalaže za prehrambenu industriju tako da najezda kukaca koja se desila može značajno ugroziti proizvodnju), te oslobađanja poreza i doprinosa na plaće.

Privrednici sa poplavljenih područja opravdano smatraju da je realizacijaovih mjera u interesu zajednice, očuvanja firmi i radnih mjesta.

Kako kažu: "Tržište ne može čekati. Dok se sami suočavamo sa posljedicama, kupci se opredjeljuju za nove dobavljače iz regiona. Gubljenjem tržišta gubimo svi radnici i poslodavci i država".