Emisijske dozvole bi mogle pojesti svu dobit elektroenergetskog sektora

Smanjenje nezaposlenosti u BiH kroz smanjenje emisije ugljičnog dioksida je moguće ostvariti. Na koji način to uraditi stručnjaci su pokazali kroz Strategiju niskougljičnog razvoja BiH koja tretira ovu oblast i koja je jedni dokument, objašnjava Azrudin Husika, stručnjak za energetiku i predavač na Mašinskom fakultetu Sarajevo, za koji se može reći da pitanje energetike tretira na državnoj razini.

Govoreći prošli tjedan na panelu održanom u sklopu sajma Energa u Tuzli naveo je da se BiH nalazi na raskrižju i da mora izabrati pravi put. Njega neće biti problem izabrati ako, kaže, znamo gdje smo krenuli.

Smatra da ne moramo čekati da uđemo u EU jer smo pristupanjem Enegetskoj zajednici sa ovim sektorom već u Uniji.

Iz tog razloga moramo početi igrati po pravilama, a kao jedan od razloga zašto navodi europsku shemu trgovanja emisijama, mehanizam EU kojim se destimuliraju ne ugljična goriva a koji se svodi na kupovinu emisijskih dozvola za elektroenergetski sektor.

Tom direktivom koju će, očekuje se, zemlje članice Energetske zajednice uskoro prihvatiti termoelektrane mogu očekivati nove troškove u svom poslovanju.

Tako pored nabavke goriva morat će plaćati skuplju emisijsku dozvolu.

"Tajništvo Energetske zajednice već zagovora da članice prihvate direktivu o emisijskoh shemo. BiH još uvijek nije u njoj, ali se cijeni da će već za 5 do 10 godina biti tako da su dodatni troškovi već na vratima termolektrana. Sada se cijene kreću od oko 14 KM po jednoj emisijskoj dozvoli, a organizacije koje se bave zaštitom okoliša u Briselu lobiraju da one budu oko 40 KM'', kazao je Husika.

Što se tiče financijske strane to bi značilo porast varijabilnih troškova od 25 posto, a ukupan trošak za elektroenergetiku u BiH iznosio bi oko 150 milijuna KM godišnje čime bi se pojela sva dobit državnih elektroprivreda u BiH, kaže Husika.

Imajući u vidu tu okolnost stručnjaci su kroz Strategiju postavili kriterije za odabir mjera koje bi imale za cilj smanjenje troškova, jačanje konkurentnosti, zapošljavanje, transfer tehnologija i mogućnost generiranja dodatnih prihoda uz smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Jedna od mjera za smanjenje stakleničkih plinova je korištenje biomase u kogenerativnim postrojenjima-distribucijski sustav. Tu bi se radilo o manjim postrojanjima koja se ne bi povezivala na na visoki napon nego na srednju i niskonaponsku mrežu.

To bi bila postrojenja pojedinačne snage 3-10 megavata. Ukupno je, navodi Husika, moguće izgraditi 200 megavata na bazi generiranog drvnog otpada na održiv način. Postoje i druge smjele procjene da možemo napraviti 1000-do 2000 megavata na biomasu, ali održivost takvih temoelektrana bi smatra bila veoma upitna.

To bi značilo preko 200 direktnih radnih mjesta, smanjenje troškova za emisijske dozvole od 20 do 50 milijuna KM godišnje uz pretpostavljenu cijenu od 10-25 eura po jednoj dozvoli, navodi Husika.

Osim ovih neke od mjera su još i smanjenje emisije stakleničkih plinova kroz povećanje stope efikasnosti proizvodnje električne energeije u termolektranama, te izgradnja malih HE, vjetroelektana, te solarnih elektrana i sve ono što je danas kvalificirano za poticajne tarife.

O tome zašto bi pravili otklon od tradicionalnog energijskog sustava ka ovom niskougljičnom kaže da je to prije svega zbog konkurentnosti. "Već sada je cijena električne energije na burzama u zemljama EU niža nego u BiH zato što su dugoročno razmišljali i odavno su krenuli sa miksom obnovljivih izvora energije i fosilnih goriva", navodi on. 

D.K.