Lješnjak je perspektiva Balkana

Dragoljub Savković iz Kaštela kod Gradiške u Bosni i Hercegovini, koji je sa dva hektara zasađenih lješnjaka vlasnik jedne od većih plantaža na ovom području, smatra da je lješnjak perspektiva "čisto radi toga što je to deficitarna roba".

"Stabla i obrada sama ne traži toliko puno posla, hemije, zaštite... Imamo četiri zaštite u toku godine, a jabuka i kruška oko 30. Ovdje nema puno posla, ne mora da se proda u momentu, može da stoji čeka bolja vremena, cijenu, potražnju...", kazao je Savković.

Njegovu plantažu, na kojoj je zasađeno 1.100 grmova istarskog dugog i rimskog lješnjaka, ekipa agencije Anadolija posjetila je pred berbu.

Savković kaže da je septembar idealan za sakupljanje plodova, jer lješnjaci sami spadaju s grana.

Na pitanje zašto se mnogi na ovom području radije odlučuju za sadnju drugih vrsta, naprimjer jabuka i krušaka, Savković je istakao da se lješnjak pojavio u posljednjih pet, deset godina, pa iskustvo ljudi nije na nivou da bi se odlučili za sadnju.

Planira kreiranje brenda

"Od lješnjaka prvih pet godina ne možeš očekivati da vrati uloženo ni za tu godinu, a kamoli ulaganja od samoga početka. Mi smo sada u petoj godini i ove godine očekujemo da se koštanja same plantaže vrate kroz rod. Prve dvije godine nema ništa, u trećoj je to za ličnu upotrebu, četvrtu možeš podijeliti s komšijama, a od pete godine pa nadalje kreće. Očekujemo puni rod od osme, devete godine", objasnio je Savković.

Na pitanje šta je, zapravo, puni rod, kazao je da je to teško reći.

"Po mojoj nekoj matematici, uvijek idem sa minimalnim prihodom, a maksimalnim koštanjima. Pošto je ovdje 1.100 sadnica, da dobijemo dva kilograma očišćenog, idemo na četiri kilograma po stablu, po žbunu, to je oko četiri tone, a današnja cijena je 35 konvertabilnih maraka [17,5 eura] za kilogram očišćenog lješnjaka. To su cijene na veliko, dok na manje količine cijena je druga. Vidimo danas da su u trgovinama cijene i po 60 KM [30 eura] za kilogram", kazao je Savković.

On planira u budućnosti prodavati na malo, odnosno napraviti brend, te napraviti pakirnicu, zbog čega trenutno pravi liniju za kompletnu preradu - od sušenja do lomljenja, sortiranja.

Prema njegovim riječima, prvi proces je odvajanje komušine od samog lješnjaka, što će u budućnosti raditi specijaliziranim usisivačem.

Za ostali proces Savković je napravio dio pogona, dok se dio još pravi.

"Poslije toga idemo na sušenje lješnjaka, za njega ne treba velika temperatura. Mi smo to riješili solarnom energijom, tako da je to rentabilno, ekološki, ne trošimo nikakvu drugu energiju da bi osušili lješnjak. Nakon sušenja idemo na kalibraciju, mašina je tako napravljena da se sve to u jednom momentu radi: kalibracija, krckanje i odvajanje jezgra od oljupine. Nedostaje samo kontrolna traka, gdje u završnici mora biti ljudski faktor, jer bez toga ne može", ispričao je Savković.

Mraz u Turskoj

On smatra da se pri uzgoju lješnjaka ne može puno pogriješiti.

Navodi da se, pošto je u kontaktu s proizvođačima iz zemlje i regije, najviše diskusija vodi o razmaku između redova, koji zavisi isključivo od toga kakvom mašinom će se plantaža održavati.

"U svakom slučaju, najvažnije je da ima vode, odnosno navodnjavanje. Iako smo imali navodnjavanje ove godine, nama nije bilo dovoljno, pa vjerujem da nam je to umanjilo rod za oko 30 odsto", kaže Savković.

On je podsjetio da je mraz uništio rod u posljednje dvije godine na plantažama u Turskoj, što se odrazilo na cijenu na svjetskom tržištu, zbog čega kilogram lješnjaka naveliko sada košta 17,5 eura.

"Dešavaju se klimatske promjene. Ovdje su nekada bili mrazevi, bilo je snijega, bilo je svega. Sada toga više nema, sve se pomjera, tako da i mrazevi sada nisu jaki i ne traju predugo da bi uništili rod lješnjaka. Tako da mi nemamo s tim problema, nadam se da nećemo ni imati", ističe na kraju Savković.