Šansa za status kandidata kada vlasti prestanu simulirati reforme

Jedna od prepreka koja bi BiH mogla imati na svom putu ka EU je nastavljanje sa davanjem prioriteta pojedinačnim političkim interesima u odnosu na zadatke koje postavlja Unija za napredak u ovom procesu, kazao je Osman Topčagić, bivši veleposlanik BiH koji je autor analize ''Status kandidata za članstvo u EU - Između izazova i slabosti''.

Dodaje da europske integracije na ovaj način postaju talac partikularnih interesa i ciljeva političkih aktera. Deklarirani politički prioritet i široku podršku stanovništva za proces europskih integracija Bosna i Hercegovina treba pretvoriti u stvarni dogovor o ispunjavanju kriterija i uvjeta koje postavlja Europska unija, što će onda osigurati brz napredak, smatra on. 

Navodi da je potrebna zajednička vizija održivog procesa pridruženja koja se bazira se na realnim osnovama, te kreira proces u kojem se postižu suštinske reforme, a ne nerealna očekivanja.

Smatra da šansu da BiH stekne status kandidata bh. vlasti mogu iskoristiti samo pod uvjetom da prestanu simulirati reforme i načine suštinski i kvalitetan napredak.

I Vladimir Međak, član pregovoračkog tima Srbije sa EU, kaže da je bitno da postoji političko jedinstvo po pitanju kretanja ka EU. ''Obično je najveći problem kako doći do vlastitog stava kako bi država mogla da počne pregovore. U njegovou izradu moraju biti uključeni akteri koji će sudjelovati u njegovoj primjeni kako bi se izbjegli otpor prilikom provođenja u praksi'', kazao je on. 

Ipak, unatoč realnim preprekama institucije su, u slučaju da nam EU prihvati aplikaciju za članstvo, već počele sa pripremom odgovora za upitnik EU i to zasnovanim na pitanjima koje su imale susjedne zemlje. 

Razlog za to je što je u dosadašnjoj praksi rok za dostavu odgovora bio od dva do šest mjeseci, iako se generalno taj rok dogovora sa Europskom komisijom.

Odgovori na upitnik moraju biti na engleskom jeziku, a  po prijemu odgovora EK može dostaviti i dodatna pitanja. Stručnjaci ističu da imajući u vidu složenu državnu strukturu, BiH bi mogla očekivati upitnik sa oko 5000 pitanja.

Na temelju dostavljenih podataka, kao i podataka iz drugih izvora EK donosi mišljenje kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti države u vezi s ispunjavanjem uvjeta za članstvo i preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvu EU-a. Mišljenje EK-a o zahtjevu (avis) predstavlja osnovu za donošenje odluke Europskog vijeća o tome da li država može steći status kandidata.

Topčagić u analizi navodi da su administrativni kapaciteti BiH u cilju udovoljavanja ovom zahtjevnom poslu generalno zadovoljavajući, ali da se za ovaj posao očekuje i tehnička pomoć iz EU-a, ali i susjednih država na temelju bilateralne suradnje u projenosi znanja i iskustava stečenih u procesu europskih integracija.

''Cjelokupan postupak, od poziva Vijeća EU-a Europskoj komisiji da izradi mišljenje do zaprimanja mišljenja EK-a o sposobnosti države koja podnosi zahtjev, u većini slučajeva traje oko godinu dana, ali može trajati i duže. Europska komisija svoje mišljenje i preporuke upućuje Europskom vijeću koje donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata'', navodi se u analizi.

Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva međuvladinu konferenciju između EU-a i države koja podnosi zahtjev, koja tako dobiva status kandidata. Od tog trenutka nadležnost za bilateralne odnose između EU-a i države kandidata koju je do tada imala Opća uprava za vanjske odnose preuzima njena Opća uprava za proširenje.

U povijesti proširenja EU-a eksplicitno negativno mišljenje EK-a o zahtjevu za članstvo zabilježeno je jedino u slučaju Turske,1989. godine.

U analizi se navodi da bi status kandidata za BiH značio jasnu perspektivu članstva i snažan podsticaj reformama i demokratskim političkim snagama.

''Sa statusom kandidata BiH bi imala mogućnost povlačenja i korištenja pretpristupnih fondova EU-a koji bi trebali osigurati brži razvoj i potporu reformama u ključnim područjima. Imajući, međutim, u vidu kopenhagenske i madridski kriterij, neophodna je kraća analiza problema kroz prizmu prioritetnih reformi čija je realizacija do sada u BiH izostala jer može pomoći da steknemo realnu predodžbu o (ne) mogućnostima koje za našu zemlju otvara čin predaje zahtjeva za članstvo'', navodi se u analizi. 

Ističe se da uobičajena radna komunikacija s Bruxellesom kako bi se pretočili europski standardi u pravni sustav države koja (najprije) podnosi zahtjev za članstvo odvija se posredstvom mehanizma koordinacije. ''Pretpostavimo da je Europska komisija dostavila BiH prethodno navedeni upitnik. Da bi BiH kvalitetno odgovorila na pitanja, mora postojati jaka politička opredijeljenost i efikasan sustav koordinacije europskih poslova, tako da BiH govori “jednim glasom“'.

U kasnijoj fazi, fazi pregovora o članstvu, država kandidat treba da gotovo svakodnevno izvještava o načinu i rokovima provedbe standarda, pravila i politika EU-a, što zahtjeva usuglašavanje u velikom broju institucija, horizontalno i vertikalno.

U slučaju BiH to je pitanje sposobnosti države, entiteta i kantona da se harmoniziraju s pravnom stečevinom EU-a.

''Efikasan mehanizam koordinacije otvara BiH mogućnost da mnogo uspješnije koristi financijska sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a i da jednoobrazno i blagovremeno prilagođava svoje zakonodavstvo europskome. Usvajanje sustava koordinacije pokazalo je da ovaj dogovor u BiH i dalje obiluje političkim predrasudama o ugrožavanju i preraspodjeli ustavnih (ne)nadležnosti, o odsustvu konsenzualne kulture, netransparentnomradu i “osudama na propast“ i prije nego što je taj sustav zaživio u praksi. Bilo bi sasvim logično da države članice EU-a pod datim okolnostima ne prihvate zahtjev BiH za članstvo kao vjerodostojan'', navodi se u analizi.

Osim toga, BiH i dalje treba da adresira pitanje prilagodbe SSP-a u vezi s ulaskom Hrvatske u EU. Zaključivanjem Protokola (između BiH i EU-a) uz SSP uzima se u obzir proširenje Unije na novu državu članicu (Hrvatska) i uređuje njezino pristupanje SSP-u (između EU-a i BiH) i PS-u (između EK-a i BiH).

Glavna je svrha ovog protokola adaptiranje odredbi SSP-a i PS-a koje se odnose na trgovinu poljoprivrednim, prehrambenim i ribarskim proizvodima kako bi se na odgovarajući način uredili trgovinski odnosi BiH s proširenom EU, budući da je ranije imala zaključen ugovor o trgovini s RH u okviru CEFTA-e.

Pregovori BiH i EU-a o zaključivanju Protokola uz SSP, u vezi s adaptacijom tarifnih koncesija nakon ulaska Hrvatske u EU u skladu s principom tradicionalne trgovine, potvrdili su da ni unutar BiH ne postoji konsenzus o ovom pitanju, da prema EU ne nastupamo kao kredibilan partner, kao i da je za BiH neprihvatljiv zahtjev EUa.

 Bosanskohercegovačka strana ne prihvata da svi proizvodi koje je Hrvatska izvozila u BiH prije ulaska u EU treba da budu na kvoti s nultom carinskom stopomza sve države članice EU-a. Argumenti BiH su da se ne radi o (samo) tehničkoj adaptaciji Sporazuma, već o njegovoj suštinskoj izmjeni s obzirom na to da je u pitanju grupa poljoprivrednih proizvoda od strateškog značaja za privredu BiH, a koja je zaštićena i odredbama samog SSP-a.

Također, da princip tradicionalne trgovine u konkretnom slučaju nije u duhu SSP-a, koji po svojoj suštini treba da doprinese unapređenju gospodarstva, posebno poljoprivredne proizvodnje u BiH u procesu pridruženja, a ne njegovom urušavanju.

Navedeno će najvjerovatnije imati za posljedicu dugotrajan pregovarački proces koji, osim u slučaju da BiH prihvati uvjete EU-a, može direktno ugroziti, ukoliko to već nije, sticanje kandidatskog statusa.

D.K.