Porodica Brkan je razvila biznis na tradicionalnoj proizvodnji sira škripavca na starom porodičnom ognjištu u selu Slavogostići, smještenom na području opštine Ravno.

Dragana i Zdravko, rođeni Dubrovčani, poslije izbjeglištva u Trebinju i bez posla odlučili su da se vrate na porušeno ognjište predaka i počnu život iz početka. Od kuće bez krova, struje i vode za desetak godina došli su do farme od 30 krava, moderne štale i novog krova za porodicu. Sve to zahvaljujući siru.

Brkani su postali nadaleko poznati po svom proizvodu - tradicionalnom hercegovačkom siru škripavcu.

"U selo smo se vratili 2002. godine. Od kuće je bila ostala samo jedna ploča, nije bilo ni struje ni vode i tako osam godina. Pomalo smo gradili, malo od donacija, malo ličnim sredstvima i evo nas", počinje priču za "Nezavisne" Zdravko.

Kada se prisjete početaka i svega onoga što su prošli, kažu "mladost - ludost".

"Mladi, jaki, guraš, ne gledaš. Sada, bogami, ne znam da li bih mogao iz početka onako bez ičeg. Dosta se truda uložilo, ali, dobro, sve to prođe kao da nikad nije ni bilo. Sada ostaje sjećanje", kaže Zdravko.

Brkani su prvo držali ovce, ali su onda uvidjeli da je preteško raditi s njima pa su počeli držati krave, od kojih prave ukusni sir.

Za njihov škripavac kupci kažu da je jedinstven i najbolji u Hercegovini. Zdravko ne bi komentarisao takve priče i hvalio proizvod svoje porodice, ali dovoljno govori činjenica da toliko godina opstaju, da se stalno šire te da ne mogu proizvesti sira koliko narod naruči.

"Mi proizvodimo samo sušeni škripavac i sir u ulju i začinima. To nam traže najviše i toga se držimo. Ljude možeš prevariti jednom, drugi put već nećeš, tako da kvalitet u svakom trenutku mora biti na najvišem nivou. Mi imamo kupce koji od nas redovno uzimaju sir otkad smo počeli, znači već desetak godina", kaže Zdravko.

U kvalitet se uvjerila i ekipa "Nezavisnih", koja je kao u svakoj pravoj domaćinskoj kući dočekana na najbolji mogući način.

Cjelokupnu proizvodnju sira im otkupe privatna lica, koja dolaze iz najudaljenijih krajeva po njega u Ivanicu, gdje sada žive Brkani, a farma im je na selu, ali i neki od najluksuznijih restorana i hotela iz Dubrovnika.

"Za kolut suvog sira potrebno je šest litara mlijeka. Čitav proces sirenja ide kao što je bilo prije 50 godina, domaće sirište, stari načini rada, a sušenje se radi isključivo na vjetru", priča Dragana.

A sušenje zavisi od vremena. Ako je jugo onda proces traje duže, kad je bura sve ide brže, ali obično kolut sira za jelo bude spreman poslije dva mjeseca.

Brkani svaki dan rade po 10 i više sati, bez odmora.

"Ne možete vi reći: 'E, mi sada odosmo na odmor'. Životinje moraju biti nahranjene, napojene, puštene, pomužene, tako da i kada krenemo na neku feštu moramo naći zamjenu", ističe Dragana.

Petra, Dajana i Nikolina, mamine i tatine nasljednice, su primjer djece koja razumiju svoje roditelje i uvijek su tu da im se nađu.

Ponosna majka kaže da čim dođu kući one znaju šta im je raditi. Jedna pomaže u sirenju, druga okreće sir koji se suši, treća čisti. A malena Petra nas je na kraju našeg druženja zajedno s ocem Zdravkom odvela do sušane i pokazala kako ona radi oko sira.

Porodica Brkan razvila biznis u Ravnom: Bolji život zahvaljujući škripavcu

Komentari (0)