Vodna politika Europske unije u oblasti, koju i BiH mora inkorporirati u svoje propise, podrazumijeva uspostavu realnih cijena vodnih usluga koje trebaju osigurati povrat svih troškova, ali i osigurati svima pristup ovom resursu po prihvatljivim cijenama.

Mnogi građani će se složiti da je cijena vode u odnosu na naš standard dosta skupa i da je ne mogu priuštiti svi. Prema nekim pokazateljima trošak za račun za vodu ne bi trebao iznostiti više 4% od ukupnih mjesečnih prihoda jedne obitelji.

Na osnovu kojih parametara se ona formira i koji troškovi ulaze u cijenu vode koje plaćamo nitko od građana ne zna. To obično ne znaju ni upravni odbori te kompanije, a ni zastupnici u lokalnim skupštinama koji odlučuju o tome.

Zbog toga je, smatraju stručnjaci, jedna od ključnih stvari usvajanje metodologije izračuna cijena određivanje cijena u sektoru vodosnabdijevanja/vodoopskrbe i kanalizacije u Bosni i Hercegovini.

Prema riječima Branka Vučijaka, stručnjaka sa Strojarskog fakulteta Sarajevu, koji je radio na projektu UNDP-a o izradi ove metodologije, upravni odbori komunalnih kompanija morali bi znati čitav postupak poslovanja i na koji se način formira cijena.

Navodi da je kroz nju naznačena i potreba za subvencioniranjem onoj ugroženjoj populaciji koja nema dovoljno sredstava za plaćanje.

Tako je predviđena izrada lista osoba kojima će biti subvencionirana voda i njih je obično 5-8 posto u svojoj općini, te navodi da bi prosjek vode koja bi bila subvencionirana ovim osobama bio nekih 3 kubika.

Također predloženo je formiranje regulatornog tijela koje se može napraviti na bilo kojoj administrativnoj razini. To bi bilo savjetodavno tijelo za vijećnike koje će reći ovaj prijedlog o cijeni vode koja je obračunata je dobar ili nije dobar.

Potrebno je, navodi Vučijak, da pored toga kantoni u svoje zakone o komunalnim uslugama, koje dosta njih već i ima, ugrade odredbu da ukoliko je određena niža cijena da su sami dužni pokriti razliku.

Problem je i na kojoj razini formirati regulatorno tijelo. Ako bi to bilo na državnoj na to će se čekati godinama jer je potrebna izmjena Ustava.

"Zbog toga nam je namjera bila da kroz MEG projekt napravimo pilot projekt u jednom kantonu tj. da napravimo jedno regulatorno tijelo koje bi za sve vodovode u toj kantonu vršilo provjeru metodologije formiranja cijena i davalo preporuke da li je ona dobra ili ne i davalo preporuke vijećnicima kako da glasuju. To može biti i međuopćinsko tijelo ako se tako odluči. Kroz ovaj projekt nam je cilj da uradimo tamo gdje možemo. To može biti kanton, općina i sama jedinica lokalne samouprave može, ako želi, napraviti svoje ad hoc tijelo koje će to raditi i to bez promjene Ustava'', naveo je Vučijak.

Budući da su općine krenule u izgradnju uređaja za pročišćavanje to bi moglo, navode stručnjaci, značiti i povećanje cijena kada ti uređaji budu pušteni u pogon.

Ipak, Vučijak navodi da to nužno ne mora značiti porast cijena usluga. Komunalna poduzeća mogu naći mogućnost za smanjenje svojih troškova da bi proširili svoju uslugu. Navodi da njegova iskustva pokazuju da pristojan broj komunalnih kompanija u BiH ima takve direktore koji to mogu uraditi.

''Postoje direktori komunalnih kompanija koji su uspjeli smanjiti gubitke, broj zaposlenih i upravljati na pravi način vlastitim resursima te na temelju uštede proširiti usluge bez podizanja cijene. Neki od njih su Gračanica, Zenica, Orašje i dr.“, navodi Vučijak.

CIJENE RAČUNA ZA VODU NE BI TREBALE BITI VEĆE OD 4 POSTO OD MJESEČNIH PRIMANJA JEDNE OBITELJI

Podsjetimo, UNDP je 2015. godine u okviru provedbe početnih aktivnosti MEG projekta vršio i grubu procjenu prosječnih prihoda obitelji u 31 jedinici lokalne samouprave sjeverozapadne i sjeveroistočne BiH, te iste uspoređivao sa računom za vodne usluge. Čak i bez uračunavanja PDV-a i vodnih naknada koje su sastavni dio računa, proračunate vrijednosti pokazatelja priuštivosti su se kretale od 1,22 %, pa sve do čak 6 %, sa prosječnom vrijednosti od 2,94 %.

Pri tome su tri od 31 jedinice lokalne samouprave ovu vrijednost pokazatelja imale veće od uobičajene granice za BiH od 4%, od toga samo jedna tada imala i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (za druge dvije je procjena prosječnih prihoda dosta niska i to je važan razlog za ovu vrijednost pokazatelja).

Iako su ove procjene rađene u kratkom roku i bez prethodno usvojene jedinstvene metodologije pa će ih svakako biti potrebno temeljno provjeriti i unaprijediti, ipak su ove vrijednosti dovoljno indikativne da ukažu na potrebni oprez u odlučivanju o narednim investicijama naročito u sektoru odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda, gdje su i kapitalne investicije i kasnije operativni troškovi dosta visoki, navodi se u nalizi UNDP-a.

D.K.

Građani ne znaju na koji način se formira cijena vode

Komentari (0)