Porodično gazdinstvo 100kić iz Brčkog pravi rakiju od koje ne boli glava

18.02.2021. 12:02 / Izvor: Akta.ba

U Potočarima posjeduju vlastiti pogon u kojem su redovno angažovani svi članovi domaćinstva, a u sezoni branja i sezonski radnici.

Na porodičnom gazdinstvu, u selu Potočari kod Brčkog, porodica Stokić na površini od 1 ha ima zasade stabala šljive i dunje od kojih na tržište plasira vrhunske rakije.

Dugogodišnju tradiciju gajenja voća i proizvodnje rakije oplemenili su kako za Akta.ba kaže Vlado Stokić, savremenim tehnikama koje još uvijek istražuju i usavršavaju.

"Nakon klasične i tradicionalne proizvodnje rakija koja je u našoj porodici bila prisutna, došli smo spontano na ideju da bi se jedna takva kućna radinost mogla omasoviti i modernizirati. Počeli smo se sve više interesovati za proizvodnju u skladu sa pravilima struke, što je otvorilo nebrojana pitanja i tehnike koje još uvijek učimo. Sa uzgojem dunje je bilo više eksperimentalno, s obzirom da je ta voćna vrsta izuzetno malo zastupljena kod nas kao gajena u plantažnim zasadima, a popularnost nje kao sirovine za preradu je stalno bila u porastu”, govori nam Stokić.

Naziv 100kić je kako kaže isključivo krivica dizajnera a asocijacija je više nego jasna.

U Potočarima posjeduju vlastiti pogon u kojem su redovno angažovani svi članovi domaćinstva, a u sezoni branja i sezonski radnici.

Stokić kaže da svaki region nosi uslove koji voću daju poseban ukus, te da na to ne mogu mnogo da utiču, ali mogu da utiču agrotehničkim mjerama da voće dobija maksimalno sunca, vlage, hraniva, kao i na to da proces proizvodnje rakije prođe u strogo kontrolisanim uslovima, jer se u tome skriva tajna dobre rakije.

“Tajna rakije od koje ne boli glava je svakako u zdravom voću, osvajanju prvenca i patoke najviše, a onda i u kontrolisanoj fermentaciji. Pravu rakiju prepoznajemo po tome što kada je uzmemo u usta imamo osjećaj da smo zagrizli voćku od koje je rakija i proizvedena, ako nije dodata aroma naravno”, pojašnjava.

Govori da proizvodnja rakije zahtijeva konstantno ulaganje, u destilacione aparate, burad, enološka sredstva, jer sve ima svoj vijek trajanja ali i u konstantna usavršavanja i istraživanja tržišta.

“Da bismo dobili kvalitetan proizvod, u tehnološkom smislu, potrebno je proći proceduru koja je jako zahtjevna. Sve počinje odabirom voća. Sirovine za 100kić rakije dolaze iz našeg voćnjaka, gdje imamo potpunu kontrolu i uvid u stanje u kome se voće nalazi. O njemu se mora voditi računa tokom cijele godine. Šljive su vrlo osjetljive na mraz, dok se dunja pokazala veoma zahvalnom. Ona kasno cvjeta i mraz joj ništa ne može”, govori Stokić.

Proizvodi ove porodice se mogu naći u pojedinim lokalima koji ih od njih nabavljaju. Kada je riječ o izvozu ovog brenda Stokić kaže da zbog specifičnih propisa o proizvodnji alkoholnih pića to je još u fazi razvoja ali i da je sama registracija na našem tržištu još uvijek nedefinisana i komplikovana.

“Tržište je neuređeno, preplavljeno rakijom ispodprosječnog kvaliteta, samim tim je i cijena formirana jako nisko, tako da je nezahvalna situacija što se toga tiče, ali dobra rakija uvijek nađe put do kupca”, kaže Stokić.

U svom daljem razvoju ovaj porodični biznis planira povećati proizvodne kapaciteti u smislu količine i vrste voćnih rakija, što bi bio preduslov za neko novo tržište.

I.R.

 

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Vijesti