U dolini Neretve jedini stranci Kinezi koji rade na Pelješkom mostu

Jedini stranci u dolini Neretve su Kinezi. I to ne turisti iz Kine, već oni na gradilištu Pelješkog mosta. Korona je učinila svoje, inostranih posjetioca u dolini Neretve nema niotkud.

U neretvanskoj lađi danas se nema ko voziti. Neretvanske delicije jegulje i žabe nema ko pojesti. Prošle godine neretvansku dolinu posjetilo je desetak hiljada inostranih posjetioca, ali od toga ove godine nema ništa, pa neretvanskim turističkim radnicima ne preostaje ništa drugo nego nadati se da će korona popustiti te da će se vratiti stari gosti, zaljubljenici u Neretvu, barem na jesen kada kreću programi berbe mandarina, piše Slobodna Dalmacija.

Lani, upravo u ovo doba, neretvanskom močvarom odzvanjala je pjesma. Žamor inostranih turista širio se među tek rascvjetalim lokvanjima nazdravljalo se rakijom travaricom, sladilo suhim smokvama i arancinima u neretvanskim lađama koje su močvarom vozile stotine turista.

Nažalost, močvara je danas pusta i prazna. Rijetko se zakazuju nove izletničke ture. U početku su se otkazivali proljetni aranžmani, da bismo sada došli u situaciju otkazivanja i ljetnih te jesenskih izletničkih tura. Umjesto turista, močvarom sablasno odjekuju samo kreket žaba i pokoji krik ovdašnjih ptica…

"Što ću vam reći. Sada je važno preživjeti", kaže nam Pavo Jerković, koji se trideset godina bavi turizmom i ugostiteljstvom u dolini Neretve.

I nikada nije bilo gore nego danas.

On je istinski zaljubljenik u Neretvu s kojom se potpuno srodio otkako je davne 1990. godine napustio dobar posao u Njemačkoj vrativši se u svoj rodni kraj, pa mu sve to pada još i teže. Lista albume od prijašnjih turističkih sezona i prisjeća se brojnih gostiju koji su uživali u neretvanskoj gastronomiji – jeguljama i žabama – i izletima u močvari.

"Sada kad gledam slike od prošle godine, turisti na neretvanskoj kući, izbor kralja i kraljice, naš program promatranja ptica…, ne mogu vjerovati da nam se ovo događa. Sve izgleda kao neki ružan san", kaže Jerković.

"Sve je poremećeno, ne samo turistička sezona, nego i kompletno svjetsko turističko tržište. To se posebno negativno odražava kod nas u Neretvi jer se nalazimo na kraju svih događanja kao pasivni turistički kraj. Sve ono što smo godinama gradili kroz različitu turističku ponudu palo je u vodu zbog ove pandemije", žali se Jerković.

Uprkos djelimičnom relaksiranju mjera prema zemljama Evropske unije, za Neretvu je nepovratno izgubljena ova turistička sezona. Jednostavno, svjetlo na kraju tunela se ne vidi, barem ne do jeseni kada bi ipak program berbe mandarina mogao oživjeti.

Međutim, Vedran Dragović iz Momića, koji je osmislio nekoliko zanimljivih turističkih programa, poput planinarenja pastirskim stazama, ipak se nada da će se od ovog mjeseca nešto pokrenuti. On očekuje dvadesetak hiljada gostiju, mahom Slovenaca, koji će ljetovati u Gradcu, a u Neretvu će dolaziti na jednodnevne izlete.

Svima njima on nudi prvi primjer ruralnog turizma prožetog avanturističkim duhom. Branje jagoda je propalo, ali slijede programi branja smokava, mandarina, limuna ili maslina. Ovaj zanimljivi izletnički program započinje svojevrsnim gusarskim napadom na autobus pun inostranih turista koje "otmu" gusari s Norina i odvode ih na težački rad u polje.

Nažalost, veliko je pitanje hoće li ikoga gusari ove godine moći "otimati".