Hrvatski iznajmljivači apartmana se protive uvođenju poreza

Paušalni porez na iznajmljivanje apartmana kreće se od 20 do 200 eura po krevetu godišnje. Da bi ušao u kategoriju "paušalca", iznajmljivač smije imati najviše 20 kreveta i ne smije biti u sistemu PDV-a, što znači da može imati prihod do otprilike 40 hiljada eura.

Ponovno se aktualiziralo pitanje oporezivanja paušalnih iznajmljivača, koji sada u Hrvatskoj djeluju u svojevrsnoj poreznoj oazi, nakon što je Grad Zagreb podigao paušalni porez na 200 eura godišnje po krevetu.

Iznajmljivanje apartmana turistima već je dugo prilično ozbiljan biznis, ali dobar dio ljudi koji se time bave, spada u tzv. paušalne iznajmljivače, koji ne plaćaju poreze i doprinose kao neke druge djelatnosti, već plaćaju određenu naknadu po broju kreveta. Da bi ušao u tu kategoriju, iznajmljivač smije imati najviše 20 kreveta i ne smije biti u sistemu PDV-a, što znači da može imati prihod do otprilike 40 hiljada eura.

Paušal se kreće od 20 do 200 eura godišnje po krevetu

Što se tiče paušalnog poreza, njih određuju lokalne jedinice – gradovi i općine – i kreće se od 20 do 200 eura godišnje po krevetu. To je zakonom propisani raspon. S obzirom da je turizam posljednjih godina doživio snažan uzlet i da se na apartmanima počeo okretati ozbiljan novac, mnogima je ovako blagi porezni tretman paušalnih iznajmljivača počeo ozbiljno ići na živce, pogotovo ako se njihovo porezno opterećenje uporedi s opterećenjem rada.

Uprkos tome što dobar dio javnosti smatra da je porezno opterećenje u Hrvatskoj, općenito gledano, previsoko, pogotovo ako se uzme u obzir kvaliteta usluga koje država pruža građanima, očekuje se da porezni sistem bude pravedan i da teret finansiranja države bude ravnomjerno raspoređen, a ne da jedni plaćaju “švedske poreze”, dok drugi žive u poreznoj oazi.

Argumenti protiv poreza pomalo su smiješni

S druge strane, argumenti iznajmljivača, koji su, naravno, protiv oporezivanja, pomalo su smiješni. Jedan od argumenata koji se često ponavlja jest taj da imaju troškove čišćenja i održavanja apartmana, da moraju kupovati plahte, sredstva za čišćenje itd. Radi se o smiješnom argumentu, s obzirom na to da na svijetu vjerojatno ne postoji nijedan biznis koji nema troškove, pa svejedno moraju platiti poreze.

Doduše, postoje neke zemlje koje su odlučile posebno porezno rasteretiti neke sektore, ali je takvu odluku potrebno uvjerljivo obrazložiti svim drugim poreznim obveznicima. Zašto je jedan sektor oslobođen poreza, a drugi nije.

Na primjer, Rumunija je svojevremeno odlučila posebno porezno rasteretiti IT sektor. Dali su tom sektoru prednost u odnosu na sve ostale, u vidu manjih poreza, kako bi podtakli otvaranje firmi i zapošljavanje tog profila stručnjaka. Koji argumenti bi bili za poseban porezni tretman iznajmljivača apartmana? Da imamo premalo apartmana, dok se istovremeno svake godine grade hiljade novih?

Porezni obveznici trebaju objašnjenje zašto bi iznajmljivači bili na paušalu

Drugi argument protiv uvođenja poreza na apartmane jest taj da oni zapravo plaćaju porez, tako što plaćaju PDV dok kupuju opremu za apartmane. Da, tačno je da plaćaju PDV, kao što ga plaća i svaki građanin, koji bilo što kupi u trgovini, ali država mu svejedno uzme praktički pola iznosa koji mjesečno poslodavac isplaćuje za njegov rad, tako da je i taj argument protiv poreza na iznajmljivanje prilično labav.

Uglavnom, nije iznenađenje da se paušalni iznajmljivači oštro protive eventualnom uvođenju poreza, samo će svim ostalim poreznim obveznicima morati ponuditi jače argumente zašto bi baš oni trebali biti izuzeti od plaćanja poreza. Koje to koristi donosi za društvo i ekonomiju.