Dobro došli u Amritsar: Grad u kojem niko ne mora ići u krevet gladan

Amritsar, sjevernoindijski grad koji ima dva miliona stanovnika, poznat je po gastronomiji, historiji, kulturi, starom dijelu grada i spektakularnom Zlatnom hramu, najznačajnijem svetištu sikha.

Gurdwara (svetište sikha) Sri Harmandir Sahib jedan je od najvažnijih duhovnih odredišta za sikhe, čija vjera kombinira elemente islama i hinudizma, a poznata je po svojoj tradiciji koja se naziva seve – nesebičnog pomaganja bez očekivanja ičega zauzvrat. Sikhi širom svijeta prakticiraju sevu u hramovima, najčešće jednostavnim radnjama poput čišćenja podova, posluživanja obroka i održavanja reda u hramu. Drugi čine sevu u svom privatnom životu kroz djela velikodušnosti i milosrđa.

“Drugo ime za sevu je ljubav”, rekao je 23-godišnji Abhinandan Chaudhary za BBC, koji sa svojom porodicom obavlja sevu od svoje osme godine.

“Uobičajeno učenje je da treba biti toliko diskretan i nesebičan, da ako sevu činiš lijevom rukom, čak ni desna ruka to ne smije saznati”, dodaje. U individualiziranom i kapitalističkom svijetu, ovakav način života je pravo osvježenje.

Kako prenosi Punkufer, u Amritsaru, srcu sikhske religije, ispunjenje seve podignuto je na višu razinu. Širom Indije je poznato da u Amritsaru niko nikada ne mora ići gladan u krevet. To je zato što je u Zlatnom hramu, najznačajnijem svetištu religije Sikha, uvijek spreman topli obrok za sve koji to žele.

Ondje se nalazi besplatna zajednička kuhinja, najveća je na svijetu, koja hrani 100 hiljada ljudi dnevno, sedam dana u sedmici – i svi su dobrodošli. Kao i u ostalim gurudwarama, i Zlatnim hramom upravlja armada volontera, koji iz dana u dan poslužuju osnovni, ali ukusan obrok od leće, čapatija (beskvasna pogača) i variva od slanutka.

U golemim dvoranama mogu se vidjeti i do dvije stotine žena, muškaraca, starih i mladih, siromašnih i bogatih kako jedu sjedeći na podu prekriženih nogu. Dok neki traže repete, drugi brzo pojedu tanjure i odlaze, a nakon 15-ak minuta, volonteri čiste i pripremaju dvoranu za sljedeću turu u beskrajnom ciklusu dolazaka i odlazaka. No dobrota i velikodušnost u hramu osjeti se i na ulicama. U labirintu raskršća, užurbanih tržnica i malih trgova osjeti se živost Amritsara, dinamičnog grada koji kao da pripada nekom drugom prostoru i vremenu.