Brže do njemačkog državljanstva, u čemu je kvaka

Njemačka vlada usvojila je nacrt zakona za lakše sticanje njemačkog državljanstva. Neki bi trebalo lakše da ga dobiju, drugi bi brže mogli da budu odbijeni – zbog rupa u zakonu.

Inas Šarif je sa sinom došla u Njemačku prije šest godina – u okviru programa za spajanje porodice. Danas Sirijka živi odvojeno od svog muža. Ona je samohrana majka. Željela bi jako da dobije njemačko državljanstvo. Za nju i njenog sina državljanstvo bi značilo sigurnost, kaže ona. „Želimo da možemo da ostanemo ovdje i da se ne plašimo da ćemo u jednom trenutku biti vraćeni.“

Planirana reforma Zakona o državljanstvu, koju je vladajuća koalicija u koalicionom sporazumu, trebalo bi da Šarif omogući bržu naturalizaciju – ali bi joj to u jednom segmentu moglo postati problem.

Njemačka vlada je danas (23.8.) usvojila prijedlog zakona, u koji je studio ARD-a u Berlinu imao uvid. Prema ovom nacrtu, ubuduće bi naturalizacija generalno trebalo da bude moguća nakon pet godina – umjesto prethodnih osam godina a sa posebnim integracionim dostignućima i dobrim poznavanjem jezika čak i poslije tri godine, umjesto prethodnih šest.

Sigurnost egzistencije

Ali postoji kvaka: preduslov da sami obezbjeđujete sredstva za život bio je i trebalo bi da ostane glavni preduslov za sticanje njemačkog državljanstva. Po pravilu, svako ko prima novac od države, ne bi trebalo da dobije državljanstvo. U ovom smislu bi Zakon o državljanstvu mogao postati strožiji nego ranije.

To bi mogao postati problem za Šarif. Ona se trenutno prekvalifikuje za socijalno-pedagošku asistentkinju i zavisi od pomoći države. Ovo bi moglo ostati tako i u budućnosti, zato što je njen sin autističan i treba mu mnogo njege. Posao sa punim radnim vremenom za nju trenutno nije moguć.

Do sada je postojao izuzetak za sve one, kod kojih su okolnosti takve da „nisu sami odgovorni” što moraju koristiti državnu pomoć. Ovo može uključivati, na primjer, da neko ne može da nađe posao zbog invaliditeta. U prošlosti su se, međutim, vlasti i sudovi različito pridržavali ove uredbe: neki manje a drugi više strogo.

Specifični izuzeci

Sada se ovaj pasus u potpunosti briše i umjesto toga se navode konkretni izuzeci – na primjer za takozvane gastarbajtere koji su došli da rade u Saveznoj Republici Njemačkoj od 1950-ih do 1970-ih, i za takozvane radnike po ugovoru koji su došli u DDR do 1990. Takođe bi trebalo da postoji izuzetak za ljude, koji ne zarađuju za život sami, ali koji su najmanje 20 mjeseci u posljednje dvije godine bili zaposleni i to s punim radnim vremenom. Izuzetak se odnosi i na onog roditelja koji živi sa svojim djetetom i bračnim partnerom koji radi puno radno vrijeme .

Ova formulacija nije bila predviđena u prvom nacrtu zakona, podnesenom od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke. To je dodato tek u drugoj verziji, koju je ministarka Nensi Fezer (SPD) predstavila u maju zajedno sa svojim kolegom, saveznim ministrom pravde Markom Bušmanom (FDP). Tu se misli na to da svako ko dobije njemačko državljanstvo, mora biti “ekonomski integrisan”.

Planiranom listom izuzetaka nisu obuhvaćeni, na primjer, samohrani roditelji koji ne mogu da rade ili mogu da rade samo pola radnog vremena da bi čuvali svoju djecu, članove porodice kojima je potrebna njega, osobe sa invaliditetom i, na kraju, ali ne i najmanje važno, pripravnici i studenti.

Alijansa “passtunsallen”, Diakonie Germany i Pro Asyl su to oštro kritikovali. Nacrt zakona, koji je sada usvojila vlada, u obrazloženju ističe ovaj problem i navodi da ova lica mogu dobiti državljanstvo kroz “posebno pravilo za teške slučajeve” – ukoliko su učinili sve što je objektivno moguće i subjektivno razumno da trajno obezbjede svoju egzistenciju”.

Ovdje se radi o takozvanoj “slobodnoj procjeni službenika” u skladu sa članom 8 Zakona o državljanstvu. Prema ovoj odredbi, ne postoji pravo na državljanstvo, već se radi o tome kako to nadležne službe to procijene. U praksi, na primjer, profesionalni sportisti – stranci, koji treba da budu uključeni u reprezentaciju Njemačke, trenutno imaju koristi od toga.

Više državljanstava i manje jezičkih sertifikata

Postoji još jedna važna promjena: Zahtjev da se morate odreći prethodnog državljanstva treba da bude uklonjen. U praksi je već danas slučaj da je dvojno ili višestruko državljanstvo pravilo, a ne izuzetak za naturalizovana lica. Stopa se godinama povećava, 2022. godine iznosila je 74 odsto. To je zbog brojnih izuzetaka, na primjer za sve državljane država članica EU i Švajcarske – ili ako predaja državljanstva nije moguća ili je moguća samo pod posebno teškim uslovima. Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, prošle godine je 99,9 odsto Sirijaca zadržalo sirijsko državljanstvo.

Treba se i pojednostaviti proces dokazivanja poznavanja njemačkog jezika. Za pripadnike gastarbajterske generacije trebalo bi da bude dovoljno da mogu bez problema da komuniciraju u svakodnevnom životu.

Savezna vlada reformom želi da strancima koji stalno žive u Njemačkoj napravi „značajno atraktivniju ponudu” za sticanje njemačkog državljanstva nego do sada. Ona se nada da će to dati podsticaj za “brzu integraciju”. Državljanstvo dolazi sa pravima i obavezama. Konkretno, puno političko učešće kao što je učešće na saveznim izborima moguće je samo uz njemački pasoš.

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, stopa naturalizacije prošle godine iznosila je 3,1 odsto stranog stanovništva koje je u Njemačkoj živjelo najmanje deset godina – nešto više nego prethodnih godina. Posebno je veliki broj Sirijaca koji su došli od 2015. naturalizovan. I Inas Šarif bi voljela da uskoro bude jedna od naturalizovanih: “Da budem iskrena, mislim da je pet godina dovoljno. Ako damo sve od sebe, ako se integrišemo i ako naučimo njemački jezik.”

Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova želi da do 2028. provjeri da li su promjene dovele do veće stope naturalizacije. Nakon što je vlada usvojila zakon, o njemu mora da raspravlja i da ga odobri Bundestag.