Hoćemo li ove godine svjedočiti kraju rata sa Ukrajinom?

Rusija ulazi u 2024. godinu sa teškim naslijeđem iz prošle godine, tokom kojeg je živjela životom sličnom utrci s vremenom kako bi se suočila s posljedicama više od jednog osjetljivog dosijea po svoju nacionalnu sigurnost i unutrašnje prilike, koje je – prema ruskim posmatračima – uspješno iznijela. Rizici su, ipak, i dalje tu.

Događaji kojima je Rusija svjedočila 2023. godine nisu bili ograničeni na rat s Ukrajinom u kojem nije bilo postizanja odlučujućeg prodora, niti na kontinuirano nametanje zapadnih sankcija, već su uključivali i preduzimanje koraka od strane Rusije ka novim savezništvima koja uključuju zemlje koje su odabrale da se ne pridruže zapadnim sankcijama Moskvi.

Ovim se 2024. nominira kao godina repozicioniranja Rusije u alternativnim geopolitičkim sistemima, bilo na području bivšeg Sovjetskog saveza, ili na drugim vitalnim područjima, uključujući i Bliski istok.

Novi izazov

Godina 2023. jedva je završila svoje posljednje dane prije nego što je sa zapadnog fronta došao novi izazov, ovaj put iz Finske, koja je zauzela novi eskalacijski stav prema Moskvi dozvoljavajući raspoređivanje američkih baza na svojoj teritoriji, što se poklopilo sa zatvaranjem svih graničnih prijelaza sa njom.

Kao odgovor, ruski predsjednik Vladimir Putin zaprijetio je Finskoj “problemima” te objavom odluke o ponovnom uspostavljanju Lenjingradskog vojnog okruga, što najavljuje novu konfrontaciju na zapadnim granicama zemlje, koje su sada bliže nego ikada linijama dodira s američkim i NATO snagama.

Trenutno najvažnije pitanje za Ruse ostaje aktuelni rat sa Ukrajinom, koji se bliži svojoj trećoj godini bez ikakvih nagovještaja završetka. Ruski posmatrači mišljenja su da se stiglo do tačke nakon koje nema povratka.

Prema riječima strateškog eksperta Rolanda Bigamova, malo je vjerovatno da će se rat završiti tokom tekuće godine.

On je u izjavi za Al Jazeeru rekao da će se u februaru znati tačan iznos vojne i finansijske pomoći koju će Kijev dobiti od zapadnih zemalja u 2024. godini. Ističe da će ona, u svakom slučaju, biti manja nego u 2023. godine, što će umanjiti sposobnost ukrajinskih snaga za pokretanje novih kontraofanziva, a time i povećati sposobnost ruske vojske da rat okonča u svoju korist.

Dodaje da će konačan stav o podršci Ukrajini u ratu s Rusijom krenuti u novom smjeru krajem 2024. godine, s predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, i promjenom sadašnje administracije u Bijeloj kući, dolaskom novog tima koji će biti manje entuzijastičan u pogledu podrške Kijevu.

Međunarodna politika i savezi

Ruski posmatrači vjeruju da su zemlje Afrike i Latinske Amerike sposobne da se ujedine u novu organizaciju – ugovor ili savez koji bi se, metaforički, zvao “Južnoatlantski savez” – što bi pomoglo izgradnji multipolarnog svjetskog poretka, ali i predstavljalo protutežu zemljama Sjevernoatlantskog saveza (NATO).

Prema riječima profesora međunarodnih odnosa Alekseja Muhina, najvažnija karakteristika ruske vanjske politike 2023. je sposobnost gledanja unaprijed, što se pokazalo i činjenicom da je Rusija jedna od rijetkih zemalja koja nije ukinula međunarodno pravo ili neke od svojim zakona kako bi zadovoljila Zapad, te se suočila s procesom starateljstva Washingtona i njegovih partnera nad realnošću i budućnošću međunarodnih odnosa.

Na osnovu toga, Muhin očekuje da će 2024. biti godina široko rasprostranjenog prestrojavanja u kojoj će se novi savezi značajno pomjerati u korist Moskve.

Na internom planu, očekuje se da će predsjednički izbori u Rusiji, zakazani za 17. mart, biti najvažniji interni izbori u novoj godini, posebno nakon što je Putin potvrdio svoju kandidaturu za njih.

Prema analitičaru ruskih poslova, Vitaliju Ivanovu, Putinova pobjeda na izborima postala je gotovo neizbježna, s obzirom na korake koje je poduzeo kako bi se suprotstavio posljedicama sankcija i pritisaka, kao i odluku da uđe u rat s Ukrajinom kako bi se suprotstavio prijetnjama po rusku nacionalnu sigurnost koja je bila ugrožena nakon što je Zapad odbio dati sigurnosne garancije. Ovi koraci su, po njegovom mišljenju, naišli na dobar prijem u ruskom javnom mnijenju spremnom za Putinov reizbor.

Štaviše, Ivanov smatra da će Putinov reizbor predstavljati ohrabrujući faktor za građane, kojima je, iako protekla godina nije bila laka, paket kontramjera olakšao da se nose s ekonomskim previranjima.

Ratna ekonomija i sankcije

Prema zvaničnim procjenama, očekuje se rast ruske ekonomije od 1,1 posto u 2024. i jedan posto u 2025. godini, što je gotovo isti podatak koji je objavila Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj.

Banka Rusije očekuje rast BDP-a u rasponu od 0,5 do 1,5 posto u 2024. godini i u rasponu od jedan do dva posto u 2025. godini.

Ekonomista Victor Lashon kaže da će se sankcije Rusiji nastaviti i 2024. godine, uz rizik da budu pooštrene krajem marta 2024. godine, što bi moglo negativno uticati na ekonomiju.

Međutim, prema Lashonovim riječima, ni situacija u Evropi nije ništa bolja, posebno zbog imigranata. Štaviše, ovu situaciju indirektno može pogoršati interakcija Rusije sa Kinom, čiji su odnosi sa Zapadom sve napetiji zbog pitanja Tajvana, a koji su dostigli kritičnu tačku.

Ističe da će ovaj faktor podstaći napredak ka stvaranju novih saveza i nove valute. Međutim, rezultati toga neće biti vidljivi sve do posljednjih godina ove decenije.

Dodaje i da je ruska valuta, rublja doživjela neviđenu oluju 2023. godine. Međutim, monetarne vlasti su uspjele neutralizirati utjecaj restriktivnih mjera i spriječiti iscrpljivanje ruskog trezora.

Po njegovom mišljenju, čak ni embargo na naftu i obaranja njene cijene nisu bili u stanju da sruše rusku ekonomiju. Naprotiv, ostvaren je oporavak BDP-a na nivou iz 2021. Što se tiče tržišta rada, plate nastavljaju da rastu, a nezaposlenost pada na rekordan nivo.

Demografska situacija u Rusiji i dalje je jedan od glavnih problema za koji nije pronađeno rješenje, niti su njegovi društveni i ekonomski uticaji značajno smanjeni. Posljednjih godina broj rođenih nastavlja opadati, dok starosna granica za odlazak u penziju raste, kao i očekivani životni vijek.

Međutim, prema riječima istraživača društvenih pitanja Vladimira Košula, imigracija je predstavljala jedno od mogućih rješenja demografskog problema, ali je to nesiguran proces. Objašnjava da se povećava broj redovnih imigranata koji dolaze na posao, ali – s druge strane – među stanovnicima susjednih zemalja postoji nevoljkost da rade u Rusiji zbog pada kursa rublje naspram jačih valuta, zbog čega zemlja gubi dobar dio privlačnosti za strane radnike.