Turska je pribjegla nizu eskalirajućih ekonomskih mjera kako bi izvršila pritisak na Izrael da zaustavi agresiju na Pojas Gaze.
Eskalacija je uslijedila nakon neuspjeha diplomatskih napora i političkih prijetnji, što je navelo Ankaru da usvoji ekonomske mjere kao novo sredstvo pritiska, s ciljem prisiljavanja Tel Aviva da zaustavi seriju svakodnevnog genocida koji provodi nad Palestincima.
Najveći ekonomski korak Turske od početka rata u Pojasu Gaze bio je objava Turskog ministarstva trgovine o obustavi svih komercijalnih transakcija s Izraelom, koju je obznanilo prošle sedmice nakon što je obim bilateralne trgovine dostigao 9,5 milijardi dolara, naglašavajući da Turska neće poništiti svoju odluku sve dok se ne osigura nesmetan i adekvatan protok humanitarne pomoći u Gazu.
Turska je ranije, od početka izraelske agresije na Pojas Gaze, poduzela niz ekonomskih mjera protiv Izraela, koje su uključivale ograničavanje izvoza nekih proizvoda u Izrael, otkazivanje unaprijed elektronskih rezervacija Turkish Airlinesa za letove za Izrael do marta 2025. i najavljujući obustavu planova za saradnju sa Izraelom u oblasti energetike.
Čvrsti poslovni odnosi
Trgovinski odnosi između Turske i Izraela imali su značajan rast tokom proteklih decenija. Prije dvije godine vrijednost turskog izvoza u Izrael dostigla je gotovo sedam milijardi dolara, u poređenju sa samo 288 miliona dolara 1995. godine, što odražava godišnju stopu rasta od 12,5 posto. Izrael je iste godine u Tursku izvezao robu u vrijednosti od 2,33 milijarde dolara, u odnosu na 209 miliona dolara iz 1995. godine, uz godišnju stopu rasta od 9,35 posto.
U pogledu globalnog rangiranja trgovinskih partnera, Turska je sedmi po veličini trgovinski partner za Izrael, dok je Izrael Turskoj na 11. mjestu.
U kontekstu rasprave o pravnom utjecaju odluke o prekidu trgovinskih odnosa između Turske i Izraela, stručnjak za međunarodno finansijsko pravo Funda Yavaşlar za Al Jazeeru objašnjava da sporazumi koji su sklopljeni između dvije zemlje eksplicitno predviđaju mogućnost njihovog poništenja u slučaju da se sporovi ne riješe tokom pregovora između strana i da oni postaju nevažeći nakon šest mjeseci od obavještenja o raskidu.
Kada je riječ o sporazumu o slobodnoj trgovini, Yavaşlar je objasnio da se razlike prvo mogu rješavati formiranjem zajedničkog odbora, a ako se ne postigne rješenje, svaka strana ima pravo preduzeti mjere uz odobrenje ovog odbora, pod uslovom da su te mjere najmanje štetne za sporazum.
Energija kao karta pritiska
Turska je 25. oktobra obustavila planove za zajedničko istraživanje nafte u Sredozemnom moru s Izraelom, kao i za izvoz plina u Evropu. Turski ministar energetike Alparslan Bayraktar također je otkazao planiranu posjetu Izraelu, zbog rata u Gazi.
Turska i Izrael razgovarali su o mogućnosti izgradnje podvodnog plinovoda koji povezuje Tursku s poljem Levijatan, najvećim plinskim poljem na moru u Izraelu, koje ima za cilj transport prirodnog plina do Turske, a zatim i do zemalja južne Evrope, u nastojanju da se smanji gubitak ovih zemalja zbog ovisnosti o ruskom plinu.
Predloženi plinovod trebao je povezati glavni tursko-evropski cjevovod s rezervama plina u Izraelu i susjednim zemljama kao što su Egipat i UAE.
U tom kontekstu, ekonomski analitičari počeli su raspravljati o mogućnosti da Turska uvede šire ekonomske sankcije Izraelu koje će obuhvatiti energetski i naftni sektor. U intervjuu za Al Jazeeru, ekonomski istraživač u istraživačkom centru SITA Bilal Bagis objasnio je da Turska planira iskoristiti svoj strateški položaj i energetske resurse, uključujući izvoz od strateškog značaja, kako bi izvršila pritisak na Izrael. S druge strane, Izrael nastoji na to djelotvorno odgovoriti jačanjem eksploatacije svojih odnosa sa Zapadom i sposobnosti lobiranja.
"Turska je poduzela ozbiljne korake u drugoj fazi sankcija protiv Izraela, obustavljajući sve trgovinske odnose, uključujući uvoz i izvoz. Ti koraci izazivaju široku kontroverzu kada je riječ o tome uključuju li i slobodu prolaska morskih plovila", rekao je Bagis.
Ograničavanje naftnih puteva
Bagis je istakao da nafta koja dolazi iz Kazahstana, Azerbejdžana i Turkmenistana stiže do Izraela preko Turske putem naftovoda Baku-Supsa i Baku-Tbilisi-Ceyhan, što otežava sposobnost Izraela da pronađe alternativne puteve u trenutnim okolnostima, ističući da bilo kakva ograničenja Turske u tom pogledu mogu predstavljati veliki izazov za Izrael u svjetlu tekućih regionalnih tenzija.
Ekonomski istraživač Resul Aktürk, u razgovoru za Al Jazeeru, upozorio je na potencijalne rizike s kojima bi se Turska mogla suočiti u energetskom sektoru, zbog napetih odnosa sa Izraelom. On je istakao da Izrael proizvodi plin u poljima Tamar i Levijatan, a zatim ga izvozi u Egipat, gdje se ukapljuje i prodaje kao egipatski plin. Dodao je da je 2022. godine u Tursku stiglo gotovo 2,5 milijardi kubnih metara egipatskog plina, od čega je dio bio iz Izraela.
Ekonomski istraživač je naglasio da ova situacija može pružiti priliku Izraelu da izvrši pritisak na Tursku, kroz potencijalnu mogućnost ograničenja isporuke plina Turskoj. On je upozorio da bi takav korak mogao imati negativne efekte na tursku ekonomiju, slabeći poziciju Turske ako se ove isporuke prekinu.
Pomorski saobraćaj
Yigal Maor, izraelski pomorski stručnjak povezan s Institutom za nacionalne sigurnosne studije, za izraelski list Calcalist upozorio je na mogućnost da Turska opstruira pomorski promet kroz glavne moreuze ako tenzije eskaliraju.
Maor je naglasio veliku slabost s kojom se suočavaju komercijalni putevi Izraela i hitnu potrebu za razvojem hitnih planova za suočavanje s takvim krizama.
Broj brodova koji se kreću ka Izraelu preko Turske smanjen je za 30-ak posto, jer je iz turskih luka u Izrael isplovio 701 brod, što je ekvivalent prosječno osam brodova dnevno u periodu od 7. oktobra do 31. decembra 2023. godine, prema izjavama turskog ministra prometa, koje je ranije dao za Al Jazeeru.
Ekonomski istraživač Aktürk istakao je da takav korak znači pokretanje ekonomskog rata protiv Izraela, a može rezultirati i širokim globalnim razvojem.
