Norveška: Kamo sa svim tim bogatstvom?

Predivna priroda, visok životni standard, niska nezaposlenost i mnogo novca – u Norveškoj gotovo da i nema razloga za žalbu. Koplja se lome jedino oko pitanja kako uložiti svo to bogatsvo.

U vrtu, kroz gustu krošnju stabala pruža se predivan pogled u daljinu, sve do fjorda Trondheim. Sunce upravo zalazi, a voda se sjaji i čini se kao da je od samog zlata. Zapravo tipičan prizor kakav se tu uvijek u kasnim danima ljeta može vidjeti. To je mali gradić Stjördal, koji se nalazi oko 30 kilometara od Trondheima. U novoizgrađenom naselju Geving, u lijepo uređenim obiteljskim kućama se polako pale svjetla. Ona pak momentalno počinju privlačiti komarce i mušice, koji kao i svake večeri u ovo doba kreću u potragu za večerom.

Rune Vist izlazi na verandu svoje kuće, opušteno pijucka pivo dok pogledom prelazi preko prizora koji mu se pruža. „Ovo je predivno mjesto za život jedne obitelj, posebno za djecu. Ovdje je puno mirnije i opuštenije nego u nekom gradu, a time je i životna kvaliteta viša“, kaže taj 41-godišnjak zaposlen u jednoj norveškoj banci u Trondheimu. On na posao putuje autobusom i istim se oko 16 sati poslije podne vraća kući, svojoj obitelji.

Visoke cijene nekretnina i loše ceste

Nakon što su deset godina živjeli u Oslu, Vist i njegova supruga Nina su se nedavno sa svoje dvije kćerke preselili u svoj novi dom. Njihova kuća je jedna od onih „gotovih“, odnosno montažnih, koje se mogu naručiti iz kataloga. 250 metara kvadratnih prostora punih svjetla i stakla, prostiru se na sveukupno tri kata. Ovoliki prostor naravno ima i svoju cijenu. „Platili smo šest milijuna kruna. To je oko 750.000 eura“, kaže Nina Vist. Cijene nekretnina u norveškim malim gradovima i selima, kreću se poput cijena nekretnina u njemačkim gradovima. Pa ipak, tko može, kupuje. “Obzirom na povećan broj useljenika u Norvešku, koji dolaze kao stručna radna snaga, postoji manjak nekretnina, stanova i kuća. Zato se trenutno isplati kupiti nešto i onda iznajmljivati“, objašnjava Rune Vist.

No, usprkos tome, većina Norvežana ipak najradije investira u vlastiti dom. U tome ih podržava i država. Mlade obitelji u Norveškoj, već na osnovu vrlo malog vlastitog kapitala i radnog ugovora, mogu vrlo jednostavno dobiti neki povoljni kredit. A što se tiče posla, njega u Norveškoj ima gotovo svatko. Postotak nezaposlenosti u cijeloj zemlji iznosi nešto više od tri posto, u nekim dijelovima je još i niži od toga.

Stoltenberg nije ispunio očekivanja

Drugim riječima – postavlja se pitanje: Imaju li Norvežani uopće razloga za žalbu? Naime, svaki put prilikom objavljivanja nekih novih rezultata istraživanja visine standarda i životne kvalitete u europskim zemljama, Norveška se nalazi u samom vrhu. „Naše ceste su u lošem stanju, a u takvom je i sustav željeznica. Osim toga, vrijeme je da s ulica nestanu prosjaci. Uopće bi se jedan veći postotak novca iz naftnih fondova trebao investirati u socijalni sustav. Imamo dovoljno novca, zašto ga ne ulažemo u područja kao što je ovo?“, kaže susjed obitelji Vist, Stig Eikeland.

Rupe na cestama, nekolicina ilegalnih useljenika iz istočne Europe koji prose na ulicama i nesloga po pitanju toga koliko točno novca bi se trebalo staviti na stranu za loša vremena. To su tipični problemi koji muče Norvešku, a na koje se većina drugih europskih zemalja samo osmjehuje. No, u Norveškoj su to središnje teme koje se nalaze u fokusu izborne kampanje parlamentarnih izbora, koji su započeli u nedjelju, 8. rujna, i nastavljaju se u ponedjeljak, 9. rujna. Norveški premijer, Jens Stoltenberg iz Socijaldemokratske radničke stranke usprkos ugledu kojeg uživa u zemlji (posebno nakon masakra na Utoyi i propagiranju jednog otvorenog, tolerantnog društva), prema mišljenju mnogih, je ipak često preoprezan. Po pitanju socijalne politike i razvoja infrastrukture, Stoltenberg ipak nije uspio ispuniti sva očekivanja. Mnogi Norvežani bi radije više novca iz državnih naftnih fondova željeli uložiti u socijalni sustav.

Čitavo brdo novca

„Jedan dio novca iz državnih norveških naftnih fondova (u koje se ulijeva novac zarađen od plina i nafte s norveške obale) ulaže se u zemlju, u državna mirovinska i socijalna osiguranja, a drugi dio novca se investira u inozemstvu“, objašnjava Rune Vist. On dodaje kako su ti norveški fondovi u međuvremenu vlasnici jednog do dva posto svih dionica u Europi. „Norveška je time najveći svjetski državni investitor. Taj fond trenutno raspolaže s oko 560 milijardi eura“, kaže Vist, koji je nekoć radio kao savjetnik za ulaganja velikih poduzeća u Oslu, ali i državnih naftnih fondova. Osim toga, kako kaže on, to bogatstvo stalno raste budući da je vrlo dobro uloženo. „Investicije su danas podijeljene na sljedeći način: oko 60 posto novca se nalazi u akcijama, 35 posto u obveznicama i oko pet posto je u privatnom vlasništvu. Naftni fondovi u Londonu, Švicarskoj i SAD-u su u posljednje vrijeme u velikom stilu novac ulagali u nekretnine. U Londonu, primjerice, je kupljen veliki dio Regent Streeta, u Švicarskoj centrala koncerna Credit Suisse, u SAD-u je kupljeno također nekoliko trgovačkih centara“, kaže Vist.

Jesu li to prema njegovom mišljenju dobre investicije koje imaju smisla? „U svakom slučaju to nije loše. Ulagati u nekretnine se očito isplati“, kaže Rune Vist, koji je i sam nedavno novac uložio u obiteljsku kuću. U svakom slučaju, kako se čini, život u budućnosti u zemlji fjordova mogao bi i dalje biti ovako miran i idiličan kao što je to sada.