Njemačka - jedini profiter krize?

U Njemačkoj se ne osjeća mnogo kriza eura. Neki čak Njemačku vide kao pobjednika krize koji profitira na problemima drugih zemalja. Koliko ima istine u tome?

Bivši svjetski prvak u izvozu još uvijek blista zbog suficita trgovinskog bilansa, njegova roba je tražena širom svijeta. Njegov privredni rast je stabilan, a tržište rada robusno. Ministar finansija se raduje visokim poreskim prihodima, a na vidiku je konačno i uravnoteženiji budžet.

Ali sve to nije čudno. Slabost eura pojeftinila je nemački izvoz a nedovoljni bonitet mnogih zemalja koje imaju euro izazvali su pravu navalu na njemačke obveznice. To je dovelo do toga da su na primjer prošle godine, njemački vrijednosni papiri sa negativnom kamatom mogli da budu potrošeni. Investitori su čak platili za to da Njemačkoj pozajme svoj novac. A najbolje od svega, kako kažu zagovornici teorije o pobjedncima krize, tek dolazi: Ako se kriza preživi i zemlje sa juga Evrope oporave, one bi mogle da otplaćuju kredite, koje im je Brisel u nevolji odobrio. A Njemačka, kao najveći donator, bi mogla svake godine da se raduje dodatnim prihodima u milijardskim iznosima.

Ministar finansija može da se raduje

Da li Njemačka zato može da važi za pobjednika krize u Evropi? "Djelimično da, djelimično, ne", kaže za DW Hajke Džobges, ekonomistkinja na Fakultetu za tehniku i privredu u Berlinu. "Tačno je da Njemačka u poređenju sa drugim zemljama, važi sa sigurnu luku i da se otuda njemačke obveznice rado kupuju. Time su znatno opali povrati investicija. U tom smislu berlinski ministar finansija profitira od euro-krize. Računam da ćemo morati da plaćamo još samo trećinu novca, od sume koju smo plaćali prije krize".

Grčka će nakon oporavka dugoročno morati vraćati dugove

Profesor ekonomije iz Tibingena Joahim Starbaty stvari vidi drugačije. Za njega je navala na njemačke pozajmice posljedica odliva kapitala iz kriznih država. Naizgled privredna prednost Njemačke, će brzo nestati. "Prilikom odliva kapitala, moramo na drugi način da vratimo novac, na primjer u formi kišobrana za spas".

On smatra i da je pitanje profitiranja od krize, sasvim pogrešno: "Zemlje južne Evrope su živjele iznad svojih mogućnosti, i to ih sad sustiže. Banke i preduzeća su prezaduženi. Ljudi su trošili previše novca, države su trošile previše novca. Sada to moraju da vrate."

Više koristi nego štete

Ekonomistkinja Džobges ukazuje da će najveća dobit Njemačke biti prevazilaženje krize: "Kada zemlje budu vratile novac za spas eura, na kraju ćemo mi imati veliku dobit." Kritičar eura Starbati se ne slaže sa tim: "To je kao da se nadamo nemogućem. Ne očekujem da se evropski kandidati za bankrot oporave u dogledno vrijeme."

 U poređenju sa drugim zemljama, kriza se u Njemačkoj malo osjeti

Hajke Džobges navodi još jedan razlog zbog čega je Njemačka tako dobro podnijela krizu: Slabost država pred bankrotom, dovela je do slabljenja zajedničke valute. Euro je malo izgubio na vrijednosti u odnosu na dolar. To ide u prilog Njemačkoj. Da je euro bio jači, poskupio bi izvoz, što bi opteretilo njemačku privredu koja zavisi od izvoza, kaže Džobges.

A bez eura, kaže Džobges, Nijemci bi jako patili uslijed krize u Evropi: "Da Njemačka još uvijek ima marku, ona bi ojačala i tada bismo vrlo teško mogli da izvozimo".

Joahim Starbati smatra da to nije validan argument: "Dolar je nekada vrijedio 4,20 njemačkih maraka, a 1995, samo 1,35 maraka. Jačanje nije samo po sebi nešto negativno, jer time se povećava kupovna moć domaće radne snage. To bi s druge strane podstaklo privredu u Njemačkoj, od jačanja valute ima više koristi nego štete."