Jedinstveno tržište čini osnovu Evropske unije. No, kada je riječ o jednoj vrsti proizvoda - lijekovima kojima se spašavaju životi, svaka država je prepuštena sama sebi.
Pacijenti širom Unije nemaju na raspolaganju iste lijekove. Ljekar u Rumuniji u prosjeku mora čekati dvije godine da propiše lijek koji je od ranije dostupan u Njemačkoj. Ako neko ima bolest opasnu po život, kao što je rak, to može biti razlika između života i smrti. Političari su svjesni toga i to žele promijeniti.
"Pacijenti na Zapadu i većim državama članicama imaju pristup 90 posto novoodobrenih lijekova. U zemljama na istoku Unije i manjim zemljama to je slučaj za 10 posto novoodobrenih lijekova. To je zaista neprihvatljivo", izjavila je u aprilu ove godine evropska komesarka za zdravstvo Stella Kyriakides.
Predstavljen je prijedlog Komisije EU za reformu farmaceutskog tržišta, u cilju rješavanja problema nejednakosti u pristupu lijekovima. Namjera je sankcionisati kompanije koje u roku od dvije godine ne učine dostupnim iste lijekove na cijelom tržištu Unije. Međutim, pojedini nisu sigurni da li je to dobra ideja.
Novac
Kako piše vanjskopolitički portal Politico, prvi razlog zašto isti lijekovi nisu istovremeno dostupni svima u EU jeste taj što su neki od njih vrlo skupi. Osim toga, postoje velike ekonomske razlike između država članica. Bugarski BDP je skoro pet puta manji od nizozemskog BDP-a. To znači da neke države mogu potrošiti više na zdravstvenu zaštitu, pa samim tim i na lijekove.
Analizom evropskog tržišta lijekova protiv raka, koju je finansirao Švedski institut za ekonomiju zdravstva (IHE), utvrđeno je da se u najvećim zemljama potrošačima - Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj trošilo između 92 i 108 eura po osobi na lijekove protiv raka, dok se u Češkoj, Latviji i Poljskoj trošilo između 13 i 16 eura.
Manja potrošnja znači i manje propisanih lijekova. U slučaju imunoonkoloških lijekova, upotreba u siromašnijim zemljama bila je između desetine i petine ukupno propisanih lijekova u bogatijim zemljama.
"Veliki broj Evropljana oboljelih od raka, posebnoj onih na istoku kontinenta, nema pristup učinkovitim i potencijalno isplativim lijekovima", napisano je u spomenutoj analizi.
Tajno cjenkanje
Sljedeći razlog zbog kojeg lijekovi nisu jednako dostupni jeste netransparentno i neobično utvrđivanje njihove cijene. Farmaceutske kompanije najčešće se direktno i tajno cjenkaju s vladama oko cijene lijekova. Tako da niti jedna država ne zna koliko ostale države plaćaju za isti lijek.
"Farmaceutske kompanije lijekove prvo distribuiraju u državama u kojima očekuju da će imati više cijene, obično u državama s višim dohotkom. U južnoevropskim državama, poput Portugala i Grčke, te istočnoevropskim državama distribuiraju se dvije ili tri godine kasnije", ukazala je Sabine Vogler iz Zdravstvenog zavoda Austrije.
Kada se distribuira novi lijek, to se prvo dešava u zemljana u kojima se može dobiti najbolja cijena, a to su obično najveće i najbogatije zemlje. Njihove vlade određuju tzv. referentnu, početnu početnu koja je javno poznata. No, u pregovorima se nastoji dobiti niža cijena koja ostaje nepoznata. Potom slijede pregovori u ostalim zemljama. Posljednje zemlje u kojima se pregovara su one s najmanje atraktivnim tržištem.
Crvena traka
Međutim, farmaceutska industrija ne misli da je krivac za nejednaku dostupnost lijekova takmičenje za novac, već papirologija.
"Prijava za pregovore o lijekovima je dugotrajan proces. Svaka država zahtijeva izradu dosijea po njihovim pravilima", navedeno je u analizi Evropske federacije farmaceutske industrije (EFPIA) koja zastupa farmaceutske kompanije.
Direktivom o transparentnosti EU države su ograničene na 180 dana da donesu odluku o tome koliko mogu platiti za lijek. No, isticanje roka se zaustavlja kada se od kompanija zatraže dodatni podaci. Pa je tako Danskoj u prosjeku potrebno nešto više od četiri mjeseca da odluči koliko će platiti lijek, dok je Poljskoj, koja je najlošija u tome, potrebno 30 mjeseci.
Pravo rješenje?
Radi se na nekoliko rješenja za navedene probleme. Jedno od njih je jedinstvena evaluacija novih lijekova kako bi se državama EU pomoglo da lakše odluče koliko će platiti za lijek. To znači da će postojati jedan dosije za jedan lijek, a ne 27 nacionalnih dosijea. Prva zajednička evaluacija se očekuje 2025.
Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Austrija i Irska počele su da se udružuju za zajedničku kupovinu lijekova, pojednostavljujući pregovore i jačajući svoju pregovaračku moć.
Međutim, prijedlog Evropske komisije za farmaceutsku reformu predstavlja jedno od najambicioznijih rješenja. Promjene se prolongiraju usljed snažnog lobija farmaceutske industrije, piše Politico.
