Kriza utjecala na rađanje djece u Europi

Ekonomska kriza utjecala je, mada ne značajno, na rađanje djece u većini zemalja Europe, pokazala je analiza Europskog zavoda za statistiku Eurostat.

Međutim, u nekoliko zemalja kriza je postala prilika za "pravljenje" beba, naročito u nekim skupinama stanovništva. Kriza je osobito negativno utjecala na parove koji još nemaju djece. U nekim zemljama poput Belgije, Njemačke, Austrije, Rumunije i Finske - nezaposlene majke su rađale više djece, dok je u Grčkoj i Španjolskoj kriza "odgovorila" zaposlene žene od rađanja. Analitičari Eurostata smatraju da je glavni razlog manjeg broja djece manji broj žena u fertilnom razdoblju ili potencijalnih majki, što znači da bi se i bez krize rodilo manje djece.

Analiza je pokazala da je osobito opalo rađanje kod žena srednje razine obrazovanja u usporedbi s neškolovanim ili visokoobrazovanim ženama. Također, primjetno je da je stopa fertiliteta dramatično opala među imigrantkinjama nego među domaćim stanovništvom. Stopa fertiliteta je broj živorođene djece po ženi.

Veza između ekonomije i kretanja broja stanovnika se već dugo istražuje, ali to je još uvijek kontroverzno pitanje. Često se smatra da fertilitet prati ekonomski ciklus, odnosno da pada u razdoblju recesije, a raste u vrijeme ekonomskog prosperiteta, iako znanstvena javnost još nije usuglašena u vezi s ovim pitanjem.

Podaci Eurostata pokazuju da je od početka resecije 2008. u Europi stopa fertiliteta počela padati. Usporedbe radi, 2008. godine nije bilo pada stope fertiliteta, da bi do 2011. stopa fertiliteta pala u 24 zemlje EU, članica EFTA i u zemljama kandidatima.

Od početka krize, ukupan broj živorođene djece u Europi od 2008. do 2011. pao je 3,5 posto, sa 5,6 miliona na 5,4 miliona, dok je broj zemalja koji je imao negativan trend porastao s jedne na 26 od 31 koliko je obuhvaćeno uzorkom.

Analitičari Eurostata smatraju da je glavni razlog manjeg broja djece manji broj žena u fertilnom razdoblju ili potencijalnih majki. Ova grupa žena se posljednjih godina sve više smanjuje, a takav trend je zabilježen u čak dvije trećine europskih država.

Da su hipotetički svi ostali faktori ostali nepromijenjeni, promjena u broju žena u fertilnom razdoblju bi bila odgovorna za 62% smanjenja broja živorođene djece. Da se stopa fertiliteta uopće nije smanjila od 2008., oko 189.000 djece bi ionako bilo "izgubljeno" zbog manje broja žena koje mogu rode dijete.

 Gledano općenito stopa fertiliteta je u posljednjem desetljeću bila na uzlaznoj putanji sa izuzetkom Portugala i Luksemburga. U prosjeku je stopa od 2002. do 2009. porasla 0,15 djece po ženi. Takav rast se može objasniti trendom većeg rađanja nakon razdoblja odgode rađanja. Dakle, ne može se objasniti činjenicom da žene rađaju više djece nego se samo izmijenio tempo rađanja.

 U 2008. nijedna zemlja nije imala stopu fertiliteta od 1,3 što je prema nekim demografima najniža moguća stopa. Međutim, do 2011. stopa je ponovo pala u nekoliko zemalja centralno-istočne Europe (Mađarska, Poljska i Rumunjska) ispod 1,3 djece po ženi.

 Gledano geografski, na početku dvehiljaditih stopa fertiliteta je u prosjeku bila najniža ako se promatra posljednjih 12 godina. U nekoliko zemalja sjeverne i zapadne Europe stopa je bila 1,7 dok je u južnoj i istočnoj Europi standardno niska. Do 2005. već se napravila razlika između zemalja visoke stope fertiliteta u zapadnoj i sjevernoj Europi, država u istočnoj Europi s najnižom mogućom stopom, i središnjem Europom s nešto višom stopom, ali ipak s manje od 1,5 djece po ženi. Između 2008. i 2006. broj živorođene djece po ženi u istočnoj Europi se malo oporavio, osim u Slovačkoj.

 U analizi se navodi da recesija na različite načine utječe na rađanje, mada se negativni efekti mogu umekšati državnim intervencijama. Kako se navodi, ekonomska nesigurnost utječe na rađanje, tako da dužina trajanja krize može imati važnu ulogu, a u pojedinim zemljama se ne mogu dati prognoze o kraju krize.

Analiza podataka je utvrdila korelaciju između rasta BDP i stope fertiliteta, ali s malim odlaganjem utjecaja od godinu do dvije.

Drugi indikator na temelju kojeg se mjeri utjecaj krize na rađanje je individualna potrošnja. Vezu između osobne potrošnje i rađanja je najlakše utvrditi u Belgiji, Danskoj, Malti i Poljskoj, u Bugarskoj, Grčkoj, Latviji i Rumunjskoj taj utjecaj se očitava tek nakon godinu dana, u Estoniji, Nizozemskoj i Norveškoj nakon dvije godine, a u Mađarskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i Švicarskoj nakon tri godine.

Međutim, u Njemačkoj, na Kipru, u Luksemburgu i Austriji postoji negativna veza, a osobito je vidljiva u Latviji i Litvi.

Kad se promatra godišnja stopa nezaposlenosti od 15 do 49 godina, očekivano je da rast stope nezaposlenosti utječe da se manje rađaju djeca. To naročito vrijedi za Grčku i Latviju, a sa zakašnjenjem od godinu do tri za ostale zemlje.