Hrvatska podupire osnivanje europske bankarske unije

Unatoč krizi, ili baš zbog nje, HNB je i ove godine ugostio Irske kolege na predavanju u čast prvog guvernera samostalne hrvatske središnje banke dr. Ante Čičin-Šaina. Guverner Boris Vujčić u svom se tematskom predavanju 'Bankarstvo u Europi: što se dogodilo i kako to popraviti?' osvrnuo i na smisao bankarske unije koja bi trebala biti upravo taj mehanizam 'popravka'.

Podsjetio je da su od početka krize 2008. godine članice EU odobrile više od 4.600 milijardi eura financijske pomoći raznim bankarskim institucijama, a trošak je u nekim zemljama bio višestruko viši od ukupnog BDP-a, u Irskoj primjerice 328 posto BDP-a, u Danskoj 258 posto, u Belgiji i Nizozemskoj više od 50 posto. Hrvatska je, znamo to dobro, među rijetkim europskim zemljama, zajedno s Bugarskom, Češkom, Estonijom, Maltom i Rumunjskom, koje nisu trebale takve intervencije.

Razlog je tome, kaže Vujčić, politika hrvatske središnje banke koja je omogućila da su banke na hrvatskom tržištu krizu dočekale visoko kapitalizirane, a visoke kapitalne pričuve danas umanjuju pritisak loših kredita. Iako su se hrvatske banke cijelo vrijeme krize dobro držale, guverner je upozorio kako će idući podaci o njihovom poslovanju ipak pokazati da ih je ona 'nagrizla'.

Kriza u europskom bankarstvu pak još nije u potpunosti dovršena i ne može se reći da bi bila izbjegnuta da je postojao jedinstveni nadzor, ali, kaže Vujčić, ona je stvorila osnovu za integrirani bankovni nadzor. Hrvatska, naravno, podupire osnivanje bankarske unije u Europi, koja bi, uz ostalo, potaknula financijsku integraciju i osigurala bolji protok informacija o prekograničnim bankama, a time i nadzor nad njima, ustvrdio je Vujčić.

Dogovaranje cjelokupnog sustava bankovne unije na pola je puta, ali takav bi objedinjeni nadzor omogućio zajedničke mjere osiguranja od daljnjeg širenja šokova u bankovnom sustavu, a u konačnici bi smanjio i socijalne troškove financijskih kriza. Među problemima za koje ostaje vidjeti kako će se riješiti kada sustav bude dogovoren, Vujčić je izdvojio raspodjelu odgovornosti i trošak članstva - odluke bi se donosile u okviru zajedničke supervizije, a provodile na nacionalnoj razini, na koju bi 'pao' i trošak. Također, problem vidi i u mogućnosti da se zajednički nadzor dogovori samo za velike banke čime bi opet velik broj banaka ostao izvan tog sustava. Zaključuje kako je cjelovitija bankarska unija mnogo privlačnija od necjelovite!