Mobilnost hrvatskih radnika i u budućnosti će ostati na niskoj razini

Potencijalni priljev hrvatskih radnika u druge zemlje članice vjerojatno će biti mali, barem u postocima, i neće izazvati poremećaje na tržištu rada čak ni u zemljama koje su glavna odredišta za Hrvate - Njemačkoj, Austriji i Italiji, zaključuje Europska komisiija u svom prvom izvješću o prijelaznim mjerama povezanima sa slobodnim kretanjem hrvatskih radnika.

Za mjesec dana, 30. lipnja, istječe prva faza prijelaznog razdoblja koje ukupno može trajati sedam godina, u kojem ostale zemlje članice mogu uvesti ograničenja u pristupu svojem tržištu rada za hrvatske radnike.

To pravo u prve dvije godine odlučilo je iskoristiti 13 zemalja članica (Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Španjolska, Slovenija i Velika Britanija). Te države u načelu traže od hrvatskih radnika da ishode radne dozvole da bi mogli raditi. U ostalim članicama EU-a hrvatski radnici mogu se zapošljavati bez ograničenja od prvog dana članstva.

U drugoj fazi, koja traje tri godine, članice mogu zadržati ograničenja za hrvatske radnike, ali moraju o tom obavjestiti Komisiju. U trećoj, zadnjoj fazi, koja traje dvije godine, države koje su odlučile zadržati ograničenja u drugoj fazi, mogu ih produžiti ako postoji opasnost od ozbiljnih poremaćaja na njihovim tržištima rada. Nakon 30. lipnja 2020. prijelazne mjere se definitivno ukidaju.

U 14 država članica koje su otvorile svoja tržišta rada porast broja hrvatskih radnika bio je vrlo nizak u apsolutnom smislu.

Komisija smatra da će će mobilnost hrvatskih radnika i u budućnosti ostati na niskoj razini te da neće uzrokovati poremećaje na tržištu rada ni u glavnim odredišnim zemljama čak ni ako se ukinu ograničenja.