Nova pravila EU: Osobe bez prava boravka mogu biti upućene u treće zemlje

Vijeće Europske unije usvojilo je nova pravila kojima se uspostavlja zajednički sistem za povratak državljana trećih zemalja koji nemaju zakonsko pravo boravka na teritoriji EU. Među važnijim novinama je mogućnost formiranja centara za povratak izvan granica Unije.

Nova uredba dio je šire reforme europske migracijske politike i nadovezuje se na Pakt EU o migracijama i azilu, koji se primjenjuje od juna ove godine. Cilj novih pravila je ubrzati provođenje odluka o povratku, s obzirom na to da, prema podacima Vijeća EU, približno dvije od tri osobe kojima je naloženo da napuste Uniju to u praksi ne učine.

Osobe iz zemalja izvan EU koje nemaju pravo boravka ubuduće će imati obavezu napustiti državu članicu te sarađivati s nadležnim institucijama tokom postupka povratka.

Ukoliko odbiju saradnju, članice će, u skladu sa svojim zakonodavstvom, moći primijeniti različite mjere. One uključuju smanjenje pojedinih naknada i beneficija, uskraćivanje poticaja za dobrovoljni povratak i novčane kazne, dok će u državama čiji propisi to omogućavaju biti moguće izricanje i krivičnih sankcija.

Centri za povratak mogući i izvan EU

Jedna od ključnih promjena odnosi se na mogućnost uspostavljanja centara za povratak u trećim zemljama. Države članice moći će osobe kojima je donesena odluka o povratku uputiti u takve centre ukoliko postoji odgovarajući sporazum ili aranžman sa zemljom izvan Europske unije.

Sporazumi će moći biti sklopljeni samo sa državama koje poštuju međunarodne standarde zaštite ljudskih prava i principe međunarodnog prava. To uključuje zabranu vraćanja osobe u državu u kojoj bi bila izložena progonu ili ozbiljnoj opasnosti.

Maloljetnici bez pratnje neće moći biti obuhvaćeni ovim sistemom.

Centri uspostavljeni u trećim državama moći će imati dvije funkcije. Mogu predstavljati konačno odredište za osobu koja se vraća ili služiti kao tranzitna lokacija iz koje bi osoba kasnije bila upućena u zemlju porijekla ili drugu treću državu.

Europski nalog za povratak

Uredbom se uvodi i Europski nalog za povratak, odnosno standardizirani obrazac putem kojeg će države članice razmjenjivati najvažnije podatke sadržane u odlukama o povratku.

Na taj način želi se pojednostaviti priznavanje odluka između država članica. U početnoj fazi njihovo međusobno priznavanje neće biti obavezno.

Tri godine nakon što uredba stupi na snagu Europska komisija trebala bi procijeniti kako sistem funkcioniše. Na osnovu te procjene moći će predložiti uvođenje obaveznog međusobnog priznavanja odluka o povratku.

Strožije mjere za osobe koje predstavljaju sigurnosni rizik

Poseban režim predviđen je za osobe za koje se procijeni da predstavljaju sigurnosni rizik. Kada je takva mjera opravdana i proporcionalna utvrđenom riziku, države članice moći će im odrediti zabranu ulaska bez unaprijed utvrđenog roka trajanja.

Nova pravila omogućavaju i zadržavanje takvih osoba duže od 24 mjeseca, što predstavlja produženje u odnosu na maksimalne periode predviđene dosadašnjim pravilima.