Europsko tržište će biti nemilosrdno prema tržišnim bolesnicima

Europska unija je veliko i konkurentno tržište koje će biti nemilosrdno prema 'tržišnim bolesnicima', a privlačno za uspješne tvrtke, stoga ulazak Hrvatske u EU predstavlja izvanrednu priliku, ali i prijetnju, kaže Zrinka Živković-Matijević, direktorica Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisenbank Austria.

„Pristupanje jedinstvenom tržištu samo po sebi ne podrazumijeva i potpunu integraciju, prosperitet i napredak nove države članice. Pristupanja predstavlja izvanrednu priliku i izazov, ali i prijetnju, osobito realnom segmentu gospodarstva“, kaže Živković-Matijević.

Recesija, dužnička kriza i velika averzija prema riziku na europskom tržištu ograničavaju pozitivne učinke članstva, a nepovoljna struktura i nedovoljna konkurentnost domaće industrije otežavaju robni izvoz i njezino pozicioniranje na tom tržištu.

„S makroekonomskog gledišta, najveća prepreka rastu i razvoju Hrvatske je niska konkurentnost i produktivnost, zbog unutarnjih slabosti sustava, nedostatka strukturnih reformi i urušenog povjerenja u vjerodostojnost fiskalne politike. Poticaj za pozitivne promjene, uz veću transparentnost, mogao bi doći upravo iz mehanizama koji već postoje u okviru zajedničkih politika EU“, kaže Živković-Matijević.

U EU postoji niz inicijativa za jačanje fiskalne i ekonomske ravnoteže, kao što je tzv. 'Europski semestar', u kojem Hrvatska dobrovoljno sudjeluje od početka ove godine. Radi se o usklađivanju fiskalnih i strukturnih politika, snažnijem nadzoru nacionalnih proračuna od strane Europske komisije, sustavu ranih upozorenja na makroekonomske neravnoteže i sankcijama.

Time poticaj pozitivnim promjenama dolazi izvana i prisiljava kreatore ekonomske politike na racionalno trošenje sredstava, uz istovremeno stavljanje strukturnih politika u kontekst fiskalne politike, odnosno cjelokupnog gospodarstva.

„Europska unija je veliko i konkurentno tržištu koje će biti nemilosrdno prema 'tržišnim bolesnicima', a privlačno za uspješne tvrtke. Stoga je na nama samima da se što bolje pripremimo“, kaže Živković-Matijević.

Koristi od ulaska u jedinstveno europsko tržište očekuju se kroz veći priljev kapitala, snažniji institucionalni okvir, nastavak reformi, jačanje vladavine prava, fiskalnu prilagodbu…

„Samo od strukturnih i kohezijskih fondova u 2013. Hrvatskoj je na raspolaganju gotovo 550 milijuna eura, a godišnji iznos u idućih sedam godina premašuje 1,1 milijardu eura ili nešto više od 2 posto BDP-a. Stvarni iznos ovisi o apsorpcijskom kapacitetu, ali je neupitan potencijalni pozitivan učinak, osobito uzimajući u obzir ograničenost domaćih izvora financiranja i još uvijek visoku averziju prema riziku na svjetskim tržištima koja, zajedno s administrativnim barijerama domaćeg tržišta, koči priljev kapitala u Hrvatsku“, kaže Živković-Matijević.

No, u ovoj godini očekuje skroman doprinos EU fondova.

„Iskustva zemalja koje su ranije pristupile EU pokazuju da se tijekom prve dvije godine projekti uglavnom samo prijavljuju, pa je iskorištenost sredstava mala. Slovenija u godini pristupanja nije gotovo ništa povukla, a prosjek novih članica EU bio je u prve tri godine 20 posto od predviđenih sredstava. Sljedeća financijska perspektiva je za razdoblje od 2014. do 2020., kada će nam po svakoj godini biti alocirano više od milijardu eura. Iskustva govore da se najviše sredstava povuče upravo u tim zadnjim godinama“, objašnjava Živković-Matijević.

Ulazak u EU izazov je za Hrvatsku jer će hrvatski proizvodi slobodno konkurirati proizvodima iz EU. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) pojedine zemlje i EU regulirali su vanjskotrgovinske odnose, pa je utvrđeno razdoblje prilagodbe carinskih tarifa te kvote za pojedine robe.

Tako će nakon ulaska u EU za Hrvatsku prestati važiti odredbe iz Sporazuma CEFTA 2006., a vanjskotrgovinski odnosi bit će regulirani odredbama SSP-a, koje je većina zemalja CEFTA-e potpisale s EU. To će donijeti određene promjene u robnoj razmjeni Hrvatske s inozemstvom.

„Prema SSP-u, za velik broj proizvoda koji se uvoze iz EU, kao i onih koji se izvoze iz Hrvatske u EU, carina se već ne obračunava. Međutim, ulaskom u EU bit će ukinute određene zaštitne carine koje postoje za uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU, koji će postati jeftiniji. Kod izvoza robe u EU, koji čini 60 posto izvoza Hrvatske, uglavnom već sad nema carina, no kvote na određene proizvode, poput vina i nekih vrsta riba, bit će ukinute. S druge strane, izvoz određenih proizvoda u zemlje CEFTA-e mogao bi biti opterećen višim carinskim stopama“, kaže Živković-Matijević.

Prošle se godine gotovo 20 posto ukupnog robnog izvoza Hrvatske odnosilo na zemlje CEFTA-e, pri čemu su najznačajniji vanjskotrgovinski partneri Bosna i Hercegovina, s 12,8 posto ukupnog robnog izvoza, te Srbija, s 4,4 posto ukupnog robnog izvoza.

Daleko je važnije, smatra Živković-Matijević, pitanje konkurentnosti hrvatskih proizvoda.

„Dok je Hrvatska izvozom u zemlje CEFTA-e zapravo nudila uglavnom tehnološki naprednije proizvode u usporedbi sa stanjem tamošnjeg tržišta, na EU-tržištu hrvatski su proizvodi u velikom dijelu tehnološki jednostavniji od europskih. Stoga je nužno povećati izdvajanja za istraživanje i razvoj, koja su među najnižima u Europi, te uz restrukturiranje domaće industrije povećati konkurentnost specijaliziranjem za proizvodnju tehnološki naprednih proizvoda visoke dodane vrijednosti. U tom slučaju Hrvatska će moći iskoristiti prednosti velikoga i bogatoga zajedničkog tržišta“, zaključuje Živković-Matijević.