Krizni centar za katastrofe EU je spreman

Krizni centar Evropske unije za katastrofe sada je dostupan 24 sata dnevno. A koliko je važan taj centar, iz kog se koordinira akcijama, pokazuju i najnoviji požari u Bosni i Hercegovini i zemljama južne Evrope.

Centrala je u jednoj od zgrada u Briselu u Evropskoj četvrti i prilično je neupadljiva. Oko 50 kvadratnih metara prostora sa zidovima od stakla. Na sve strane su kancelarije. Na jednom zidu su elektronske karte i ekrani. U ovom trenutku u centru je sedam saradnika koji rade na računarima. To je nešto više od uobičajenog broja, a razlog je to što na jugu Evrope bjesne požari. Naime, Bosna i Hercegovina je uputila poziv u pomoć Kriznom centru za katastrofe EU (Emergency Response Centre -ERC) jer sama ne može da se izbori sa požarima koji bukte u toj zemlji.

Zemlje članice uvijek imaju zadnju riječ

Susjedna Hrvatska je nedavno poslala dva kanadera koji su pomogli u gašenju požara oko Konjica. A slike njihovih akcija mogu da se vide i u centru u Briselu. Centar ima tri glavna zadatka kaže Peter Biling, zamjenik direktora Centra govori o tri osnovna zadatka: "Kao prvo nadgledaju se prirodni fenomeni kako bi se što je moguće prije upozorilo na primjer šumske požare, poplave ili zemljotrese. Takođe i tehničke katastrofe su dio zadataka Kriznog centra za katastrofe. Kao drugo Centar sakuplja podatke o katastrofama i krizama i razmjenjuje ih sa državama članicama, kako bi pak zemlje same mogle da preduzmu adekvatne mjere. I treće, Krizni centar za katastrofe koordinira akcijama, kako bi se na primjer spriječilo dupliranje posla."

Ali, briselski centar ne priskače u pomoć baš kod svake katastrofe. Kriterijum koji treba da bude ispunjen kako bi Centar preduzeo akciju jeste da je pogođena zemlja preopterećena i da ne može sama da se izbori sa katastrofom. A taj stepen pak može da bude prilično različiti u zavisnosti od države do države. Otprilike se iz briselskog centra godišnje koordinira sa oko 30 akcija.

Iako Krizni centar za katastrofe ima desetogodišnje iskustvo, ipak je tek u maju ove godine je rad malo unaprijeđen, pa i što se tiče ljudstva, kaže Peter Biling i dodaje da bi od 1. oktobra trebalo da imamo najmanje dvoje kolega koji će u Centru biti 24 sata dnevno 365 dana u godini. "Sada imamo i dvojicu kolega koji su na stend-baju i koji u svakom trenutku mogu da uskoče i dođu u kancelariju."

Pomoć nije ograničena na članice

A onaj ko ovdje sjedi može da u svakom trenutku obavijesti nacionalnu centralu za zaštitu od katastrofa bilo koje od 32 zemlje članice. Pritiskom na jedno dugme ovog telefona možete da na drugoj strani odmah imate Fince ili Francuze. "Sve je preduprijeđeno kako bi moglo da se reaguje brzo i efikasno", kaže Biling. Krizni centar za katastrofe broji 32 članice, a EU ima 28 zemalja članica. Riječ je o tome da su se Centru priključili Island, Norveška, Lihtenštajn i Makedonija, a ni akcije centra se ne ograničavaju na Evropu. Svaka država na svijetu može od Kriznog centra EU da zatraži pomoć. Pa čak i najveći dio misija se odvija van Evrope.

Međutim, Peter Biling slabost ovog sistema vidi u tome da je zemljama članicama ostavljeno da same odluče koliki će biti njihovi doprinosi, zavisno od situacije. A to se moglo vidjeti upravo na primjeru šumskih požara koji i dalje bjesne u Bosni i Hercegovini, jer se nije moglo od starta računati na hrvatske avione za gašenje požara. Stoga centar iz Brisela predlaže da svaka država formira sopstveni centar koji će uključivati jedinice za hitne intervencije i eksperte, ali i opremu, kako bi Krizni centar za katastrofe iz Brisela uvijek mogao na njih da računa. To bi svakako uštedjelo dragocjeno vrijeme.