Atina ne prihvata diktat - evrogrupa traži poslušnost

Suština sukoba sa Atinom je ideološka, pošto Grci zagovaraju Evropu "po mjeri građana, sa socijalnim programima koji neće dozvoliti da humanitarna katastrofa u kojoj su se našli milioni ljudi - postane samo nebitan procenat".

Ukoliko ne postigne dogovor o prelaznom sporazumu, koji će joj obezbijediti pristup gotovini u nekoliko narednih mjeseci, Grčka će  bankrotirati  i biće prinuđena da izađe iz evrozone.

Takav ishod predstavljao bi težak udar za evropsku monetu, čije bi posljedice, upozoravaju neki ekonomski stručnjaci, bile nesagledive i mogle značiti kraj evra.

"Prihvatite ili odlazite" - tako bi mogao da  se prepriča sadržaj predloženog sporazuma Evro-grupe, koji je grčka vlada odbila u srijedu uveče,  poslije čega je sastanak 19 ministara finansija prekinut.

Evrogrupa smatra da grčku dužničku krizu treba rješavati kao na Kipru, gdje su dugovi privatnih banaka podržavljeni i prebačeni na poreske obveznike.

Taj "recept" je primjenjen, djelimično, i u Njemačkoj: kada banke zarađuju - zarada ide u njihov džep, a kada gube - plaćaju građani.

U sijedu uveče ne samo da nije postignut dogovor, već je došlo do otvorenog sukoba između Grčke i ostatka evrozone. O tome jasno govore odvojene konferencije za štampu poslije prekida sastanka.

Na jednoj je predsjednik Evrogrupe, holandski ministar Finansija Jeron Diselblom, objasnio da je potreban novi sastanak u petak kako bi se vidjelo "šta, u stvari, Grčka uopšte hoće".

Napetost je porasla, jer 28. Februara ističe ugovor koji Grčkoj obezbjeđuje pristup novcu Evropske centralne banke.

Uprkos svemu, grčki ministar finansija Janis Varufakis kaže da je optimista i da još uvijek očekuje "zeleno svjetlo" za prelazni sporazum koji bi Atini dao predah i omogućio da do ljeta pripremi detaljan projekat za vraćanje dugova sporijim ritmom i sa nižom kamatom.

Najveća briga "evrokratije" u ovom trenutku  svakako je da druge zemlje ne pođu za primjerom Grčke. Antigrčka propaganda je zato Varufakisovo objašnjenje razloga za odbijanje prijedloga evrogrupe izostavila u mas-medijima.

Suština sukoba sa Atinom je ideološka, pošto Grci zagovaraju Evropu "po mjeri građana, sa socijalnim programima koji neće dozvoliti da humanitarna katastrofa u kojoj su se našli milioni ljudi - postane samo nebitan procenat".

Varufakis je detaljno opisao  dramaturgiju propalog sastanka koji je prije ličio na diktat, nego na pregovore.

Grčki ministar  je rekao da je uoči sastanka postigao saglasnost oko nacrta sporazuma sa evropskim komesarom za ekonomiju, francuskim socijalistom Pjerom Moskovisijem.

Međutim, taj nacrt sporazuma Diselblom je  zamijenio novim tekstom iz koga je izbrisan stav  da je "Grčka partner", a unijeta ona da se "Grčka obavezuje da neće donositi jednostrane odluke, pogotovu kada su u pitanju poreska politika, privatizacija, reforme tržišta rada, finansijskog sektora i penzija".

Pominje se "fleksibilnost" u pogledu provođenja "tekućeg programa", onog koji su Grci odbacili na izborima. Drugim riječima, vraćaju se "trojka" i njen diktat.

Varufakis je odbacio novi tekst kao "neprihvatljiv i apsurdan", jer bi takav  sporazum onemogućio grčku vladu da ispuni ključna obećanja biračima (isplatu najnižih penzija i zaustavljanje humanitarne katastrofe, pošto tri miliona Grka nema zdravstveno osiguranje).

Ključno pitanje jeste hoće li njemačka kancelarka Angela Merkel pustiti svog ministra finansija Volfganga Šojblea da i dalje upravlja evrozonom kao do sada, ne popuštajući ni u čemu, po formuli "politika evrozone je poražena u Grčkoj ne zato što je loša, već zato što je Grci nisu provodili".

Istovremeno, Grčka ne povlači zahtjev za ratnu odštetu. Na osnovu ugovora iz 1960. godine Njemačka je žrtvama nacističkih zločina u Grčkoj isplatila 115 miliona maraka.

Međutim, rasprava se vodi oko kredita na koji je Grčka država bila prisiljena: Narodna banka Grčke je 1942. morala da nacistima da beskamatni kredit od 476 miliona maraka. Tim novcem su nacisti finansirali "troškove okupacije" Grčke, a taj novac Grčkoj nije vraćen.

Zbog toga komisija stručnjaka u Grčkoj smatra da Njemačka Grčkoj i dalje duguje 11 milijardi evra.