Dubrovnik i Međugorje spajaju se stazom, evo kad se otvara i kojom rutom će ići

Staza duga 120 kilometara bi trebala započeti od benediktinskog samostana sv. Jakova u Dubrovniku, a završiti u crkvi sv. Jakova u Međugorju

Španjolski Camino poznat je diljem svijeta kod hodočasnika i zaljubljenika u prirodu. Uskoro bi i Hrvatska i BiH trebali dobiti svoju hodočasničku stazu u dužini oko 120 kilometara koja bi spojila Dubrovnik i Međugorje.

Prošlog tjedna gradonačelnik Mato Franković inicirao je sastanak oko realizacije projekta Camino Dubrovnik, turističko hodočasničke pješačke staze u dužini oko 120 kilometara. Ta bi staza trebala započeti od benediktinskog samostana sv. Jakova u Dubrovniku, a završiti u crkvi sv. Jakova u Međugorju.

Naime, Bratovština sv. Jakova u Hrvatskoj, kao dio Nadbratovštine sv. Jakova iz Santiago de Compostele, nositelj je projekta Camino Hrvatska te su dubrovačkom gradonačelniku Frankoviću predložili da osmisli dionicu koja bi povezala Dubrovnik i Međugorje. Gradonačelnik Franković je pristao te je na radni sastanak uz tajnika Bratovštine Vedrana Pražena i predstavnika novoosnovane podružnice sv. Jakova u Međugorju, pozvao i predstavnike općina Dubrovačko primorje, Ravno, Neum i Čitluk te Turističku zajednicu Hercegovačko-neretvanske županije i Turističku zajednicu Grada Dubrovnika, piše Dubrovački dnevnik. 

Franković je izrazio spremnost da Grad Dubrovnik financijski podrži projekt kroz označavanje i uređivanje staze, a najavio je kako će se za cjelokupan projekt, zajedno s općinama kroz koje Camino prolazi, prijaviti i na fondove Europske unije. Osim označavanja i uređivanja staze, namjera je napraviti veliku marketinšku akciju kako bi se ovaj novi proizvod u turizmu promovirao.

Dubrovački zaljubljenici u planiranje i prirodu komentirali su za Dubrovackidnevnik ideju Camina Dubrovnik, te se osvrnuli na pozitivne i možebitne negativne aspekte čitave priče. 

Zlatko Rajčević, Dubrovčanin koji se penjao po poznatim svjetskim vrhovima, kaže je odlična ideja napraviti umanjenu verziju svjetski poznatog Camina prema španjolskom gradu Santiago de Composteli.

"U Španjolskoj je ruta tisuću kilometara, a naša bi bila oko stotinjak, što je puno dostupnije većem broju posjetitelja. Španjolski Camino godišnje posjeti oko 450 tisuća hodočasnika što je respektabilna brojka. Mi već imamo Viu Adriaticu koja se proteže od Istre do Prevlake u dužini od 1100 kilometara koja nije u potpunosti zaživjela upravo zato jer je (pre)duga. Tako mi se ova naša, kraća opcija čini puno zanimljivijom. Ne znam kuda će točno ići ruta, ali glupo bi bilo da se ne iskoristi dio Via Adriatice do Stona (ona se potom nastavlja preko Pelješca i ide se u Trpanj na trajekt), pa da se dalje ide teritorijem BiH do Međugorja", ističe Rajčević, te potom naglašava potencijalne poteškoće:

"Po meni potencijalni problemi su, ako se dubrovački Camino prolazi u 5 dana, da "stanice" gdje se noći moraju biti u nekim naseljima koja bi trebala omogućiti smještaj za dovoljan broj osoba. U Španjolskoj se smještaj ne može unaprijed rezervirati, pa se stoga mora spavati u vrećama, ako se na vrijeme nije ugrabio krevet. Također, treba biti organizirana i neka transportna služba (kombi, kamion) gdje možeš predati višak prtljage koju ti oni odnesu do sljedeće točke puta (uz nadoplatu) gdje je prenoćište, a ti nosiš samo mali dnevni ruksak. Možda to nije toliko kod naše ture obavezno jer nije prevelika udaljenost za preći", ističe Rajčević, te se osvrće na pečate koji bi se trebali nalaziti u prenoćištima:

"U svakom prenoćištu mora biti pečat koji lupneš u knjižicu da si prošao određenu dionicu puta, a na kraju dobiješ diplomu o uspješnom prolasku hodočašća. Smještaj bi trebao biti tipa zajedničkih spavaonica (hostel, kamp ili planinarski dom) sa nekom prihvatljivom cijenom", zaključuje Rajčević.

Moderni trendovi su vraćanje prirodi

Te se cijene prenoćišta na španjolskom Caminu obično kreću oko desetak eura. Često se sobe, točnije kreveti na kat dijele i s desetak drugih hodočasnika. Ako se želi privatna soba, cijena smještaja raste. I Anamarija Miletić, članica Planinarskog društva Sniježnica, kaže kako joj se sviđa ideja.

"Podržavam ideju, samo bi se ruta trebala utvrditi uz pomoć planinarskih društava tog područja gdje bi prolazila i sa vodičima koji poznaju teren. Oni bi svakako trebali biti uključeni u planiranje rute. Sigurno bi bilo puno zaljubljenika u prirodu i planinarenje koji bi se upustili u taj pješački pohod! Lijep doprinos turističkoj ponudi, nadam se da ih bude još više u budućnosti", kazala je Miletić.

Predsjednica Županijske skupštine Terezina Orlić svojevremeno je bila na španjolskom Caminu prohodavši najpoznatiji rutu u trajanju od tridesetak dana koja počinje u Francuskoj. I ona smatra da je dubrovački Camino sjajna ideja, jer su moderni trendovi takvi da se sve više ljudi vraća prirodi, a sama atraktivnost Dubrovnika i Međugorja kao početne i krajnje destinacije mogla bi postati magnet za brojne hodočasnike.

"U Hrvatskoj već postoji nekoliko Camina koje su pod nadzorom bratovštine sv. Jakova, onaj na Krku, Banovina, pa u Šibeniku, Imoti. Sva ta Camina iz godine u godinu se razvijaju i jačaju. Naravno da se na razinu onoga u Španjolskoj koji traje stoljećima ne može doći preko noći, ali treba krenuti i polako se razvijati. Upoznala sam ljude iz Bratovšine i mogu kazati da je riječ o mladim i poduzetnim ljudima koji u suradnji s turističkim zajednicama ostvaruju ono što zacrtaju, tako da ne sumnjam da će se potruditi da zaživi i dubrovački Camino", kaže nam Orlić.

Španjolski Camino ima sedam različitih ruta, i sve završavaju u Santiago de Composteli. Jedna ruta počinje u Portugalu, a jedna u Francuskoj. Pošto je riječ o Europskoj uniji nema problema oko prelaska granica. Međutim, Hrvatska je sada dio Schengena, a Bosna i Hercegovina nije, pa Orlić pojašnjava bi li to moglo predstavljati određeni problem.

"To bi se moralo nekako uskladiti, odnosno da hodočasnici prelaze granicu preko neke kontrolne točke. Drugim riječima ta bi pješačka ruta morala prelaziti preko neke službene točke, tako da smatram da ne bi trebalo biti većih poteškoća", govori Orlić.

Priča i kakva je situacija s prenoćištima na španjolskom Caminu.

"Ona se nalaze svako dvadesetak kilometara i tamo se pokupi pečat za hodočasničku knjižicu. Ona su cjenovna povoljna, a nije ni problem spavati s više ljudi u sobi s čepićima na ušima. Ne znam kuda će dubrovačka ruta prolaziti, ali svako dvadesetak kilometara bi trebalo biti neko prenoćište. U Španjolskoj neka od tih prenoćišta nalaze se u selima s manje od 100 stanovnika. Da nema Camina ona bi bila potpuno mrtva i napuštena, a ovako se u njima događa život, postoji čak i vrtić pored restorana, trgovine, smještaja. To bi i nama trebao biti neki cilj do kojeg možemo doći korak po korak. U budućnosti bi na tom putu do Međugorja pet-šest sela moglo postati živo. Moderni trendovi su takvi da se sve više ljudi vraća prirodi, aktivnom provođenju odmora, meditaciji", smatra Orlić.

Ruta izbjegava asfalt

I Goran Cvjetinović iz Službe za informiranje Grada Dubrovnika svojevremeno je prohodao španjolski Camino započevši svoju avanturu iz Portugala, a sada je imenovan koordinatorom projekta dubrovačkog Camina.

"Bratovština sv. Jakova predložila je gradonačelniku Frankoviću da se napravi dubrovački Camino, a on je dao meni da ga provedem od ideje u djelo u suradnji sa općinama, turističkim zajednicama, planinarskim društvima, te gorskim službama spašavanja. Za dionicu koja će prolaziti hrvatskim teritorijem provest ćemo konzultacije s HGSS-om i Planinarskim društvom Sniježnica, a slično će se raditi i u BiH", započinje Cvjetinović.

Objasnio je i kojom će rutom dubrovački Camino ići, te gdje će se prelaziti granica.

"Prema sadašnjim predviđanjima granica će se prelaziti u Čepikućama na postojećim graničnom prijelazu tako da neće biti problema sa Schengenom. Planirana ruta za hrvatski teritorij protezala bi otprilike ovako - iz svetog Jakova bi se išlo na magistralu, potom serpentinama penjalo na Srđ, što bi bilo jako atraktivno, jer bi se odozgor mogao posmatrati izlazak sunca, ako se ruta započne rano. Potom bi se išlo na Strinčjeru, pa Nuncijatu, odakle starim vodovodom sve do Komolca. Nažalost, ne može se ići preko Golubovog kamena zbog granice. Nadalje Rožat, pa poviše Mokošice prema Pobrežju. Moram ovdje naglasiti da je cilj što manje asfalta, da Camino prolazi prirodom. Onda dalje preko Osojnika do Gromače i Ljubača gdje bi bila prva stanica za noćenje", ističe Cvjetinović, pa nastavlja plan puta: 

"Zatim bi se Gornjim selima kozjim putevima preko Majkova spuštalo do Slanog gdje je predviđena druga postaja. Potom od Slanog bi se išlo na Čepikuće, granični prijelaz, pa Trebimlja i prema Ravnom gdje je treća stanica za noćenje. Trebamo još utvrditi točno kuda bi ruta išla kroz BiH, ali četvrta stanica bi trebala biti u Parku prirode Hutovo Blato, peta Čapljina, a šesti dan bi se stiglo na cilj u Međugorje", objašnjava Cvjetinović.

Na upit gdje bi se noćilo, u kojim prenoćištima, odgovorio je:

"Gromača ima popriličan broj smještaja, za Slano ne treba posebno naglašavati, Ravno također. U Hutovu je za sada smještaj najveći problem, ali oni su nam već dali signale da bi sredili jednu napuštenu školu ili obnovili neke stare kuće. U Čapljini i Međugorju neće biti nikakvih problema sa smještajem. Ovo je za sada samo nacrt kuda bi ruta trebala ići, a nakon što dronom slikamo postojeću situaciju, odnosno u kakvom su stanju putevi, definirat ćemo točnu trasu", najavljuje koordinator projekta.

Cvjetinović dodaje da bi ovaj Camino mogao dodatno razvijati turističku ponudu ovih krajeva baš po uzoru kako se dogodilo u Španjolskoj.

"Mislim da bi ova priča itekako mogla zaživjeti, jer se u samom imenu nalaze tri brenda – Dubrovnik, Međugorje i camino. Napravit ćemo i aplikacije s GPS-om kako bi se maksimalno smanjila mogućnost da netko skrene s puta, iako ćemo u suradnji sa 'Sniježnicom' markirati stazu. Preko aplikacije bi se mogla zazvati i Gorska služba spašavanja, ako bude nekih problema. Osim toga na aplikaciji bismo predstavili svu kulturnu baštinu na ruti, od Ilira, stećaka i svega ostalog što je dodatna atrakcija. Vjerujem da će se potencijalnim posjetiteljima svidjeti cijela ideja, a posebno ciljamo na Talijane koji inače u velikom broju pohode Međugorje. Ruta će se moći ići u oba smjera, i prema Dubrovniku, i prema Međugorju, te će se svejedno dobiti hodočasnička diploma nakon završetka", ističe Cvjetinović.

Za kraj ga pitamo kada će prvi posjetitelji moći prohodati dubrovački Camino.

"Već ove godine u travnju u Španjolskoj će biti skup gdje se okuplja bratovština svetog Jakova. Tamo ćemo prezentirati našu priču. Slično planiramo i u lipnju u Međugorju. Plan je da do sredine svibnja ove godine znamo preciznu rutu, i onda ćemo kroz ljeto i jesen krenuti s čišćenjem i označavanjem staze. Staza bi trebala ugostiti prve posjetitelje u proljeće sljedeće godine. Nakon što je svečano otvorimo, proći ćemo je cijelom dužinom i snimiti dronom promotivne materijale. Turistička zajednica će pratiti cijelu priču. Tura će inače biti otvorena od 1. travnja do 1. studenog", zaključuje Cvjetinović.