Vlast u Livnu pazi Kineze: Evo koliko će ko imati od vjetroparka Ivovik

Vjetropark na Ivoviku se gradi rekordnom brzinom. U proteklih par mjeseci Grad Livno donosi dvije odluke kojima se omogućio priključak na mrežu tom vjetroparku. Prvo je donesena odluka da se javnim konkursom proda zemljište za gradnju priključnog dalekovoda, zatim se usvojila nova odluka da se zemljište proda direktnom pogodbom bez javnog konkursa, saznaje Hercegovina.info.

Takođe, dva vjetroagregata su napravljena na novoj lokaciji mimo glavnog projekta, što je podrazumijevalo brojne izmjene u dokumentaciji na svim nivoima vlasti.

Vidi se dobra volja vlasti u Livnu da se kineskom investitoru izađe u susret kako bi  preskočili administrativne barijere kad je ovaj projekt u pitanju. Na stranicama kineske kompanije sa sjedištem u Sarajevu dostupni su podatci o očekivanoj godišnjoj proizvodnji vjetroelektrane tako da je sada moguće izračunati koliki će biti godišnji prihod Grada Livna od vjetroparka.

Naime, navedeno je da je očekivana godišnja proizvodnja vjetroelektrane 259.000 MWh. Ako uzmemo garantovanu otkupnu cijenu električne energije iz obnovljivih izvora  od 63 evra/MWh ispada da će vjetropark imati godišnji prihod 16.32 milijona evra.

Koncesiona naknada koju će kineski investitor plaćati po ugovoru je 1.5 odsto ostvarenog prihoda. Tih 1.5 posto se dijeli 50:50 na budžet Grada Livna/Opštine Tomislavgrad i budžet kantona.

Obzirom da je 11 vjetroagregata na prostoru Livna, a 9 na prostoru Tomislavgrada, možemo izračunati da će Livno godišnje od Ivovika dobiti nekih 67.308 evra.

Tomislavgrad će pak dobiti 55.070 evra po ovom temelju plus dodatnih 1.5 odsto od ukupnih prihoda vjetroelektrane ostvarenih na prostoru Opštine Tomislavgrad koje su dogovorili sa investitorom, što iznosi 97.902 evra ili ukupno 152.972 evra godišnje, odosno dvostruko više od Livna.

Novac koji će dobivati ovakvim pristupom, kada su obnovljivi izvori energije u pitanju je minoran. Posebno ako se uzme u obzir da je sjedište ove kompanije i mnogih drugih kojima se dodjeljuju koncesije izvan kantona pa će se i veliki porez na dobit plaćati tamo gdje je sjedište kompanije a ne tamo gdje je dobit ostvarena.

Takvim koncesionim  ugovorima lokalnoj zajednici nitko ne garantuje da koncesionar neće svojoj kompaniji prodati struju po minimalnoj garantovanoj cijeni pa je onda opet preprodati po znatno višoj tržišnoj cijeni. U tom slučaju lokalna zajednica je zakinuta za dio prihoda.

Da bi se ovakva manipulacija sa koncesionom naknadom izbjegla nužno je u sve koncesione ugovore za obnovljive izvore energije ugradi prosječna godišnja cijena električne energije koja se ostvari na tržištu za obračun koncesione naknade.

Ako pretpostavimo optimistično da će vjetropark struju prodavati na tržištu po cijeni koja se ove godine prosječno kreće oko 93 €/MWh onda će Livno od Ivovika dobivati 99.000 evra a Tomislavgrad 225.000, evra godišnje.

Mještani se opravdano pitaju koliko vjetroparkova treba biti izgrađeno u Livnu da bi se dovršio vodovod ili napravila kanalizacija, ako sa budžetom od 8.5 miliona vlasti nisu u stanju ni osnovnu infrastrukturu održavati.

Postavlja se pitanje zašto nitko u interesu Livna nije pregovarao sa predstavnicima kineske tvrtke za dodatnih 1,5 odsto od prihoda dok su se izglasavale brojne odluke i saglasnosti za izgradnju tog vjetroparka. Ili im je bilo mrsko, ili je neki drugi razlog u pitanju?